OGLASI Najnoviji

Zanimljivosti

Lav plišanog izgleda

Lav plišanog izgleda

Akita Je pas koji sve više privlači pažnju. Donedavno su samo pojedinci znali za ovu pasminu…To dokazuje i impresivna brojka od 155 prijavljenih akita na Svetskoj izložbi u Amsterdamu, a približan broj prijavljenih očekuje se i na sledećoj Svetskoj izložbi u Dortmundu.

Reč je o najvećoj japanskoj pasmini iz porodice špiceva. U početku akita je bio pas srednje veličine. Potiče iz japanske pokrajine Akita, japanskom “akita  inu” znači “pas iz pokrajine Akita”. Još u 17. veku preci akita Akita Matagi ( u prevodu: srednje veliki lovac medveda) korišćeni su za borbe pasa. Tokom 19.veka ti su psi pareni s molosoidnim pasminama (Tosama i mastifima), što je znatno uticalo na njihovu veličinu i izgled, a psi su skoro izbubili tipične karakterisitike špiceva.
Godine 1908. u Japanu su zabranjene borbe pasa, što je donekle, uticalo na popularnost pasmine. Iako tada ta rasa nije bila službeno priznata kao “japanska”, ipak je 1937.godine devet najuspešnijih i najlepših akita proglašeno “Prirodnim nacionalnim spomenikom Japana”. Od tada datira narodni običaj da se poklanjaju malene figurice akita kao talisman za dobro zdravlje. U dugom svetskom ratu akite su gotovo istrebljene zbog toga što je se njihovo krzno koristilo za odeću vojnika, te je vlada naredila konfiskaciju svih pasa, izuzev njemačkih ovčara. Neki odgajivači akita pokušali su da spasu svoj uzgoj tako što su akite parili sa nemačkim ovčarima.
TRI TIPA
Nakon rata, broj akita se drastično smanjio, a kao rezultat svih ukrštanja pojavila su se čak tri različita tipa akita: 1.Matagi Akita ; 2. Akita za borbe; 3. Ovčarski tip akite, što je dovelo do potpune konfuzije u pogledu standard pasmine. Tada su kinolozi entuzijasti nastojali parenjima da očiste sve karakteristike molosa u želji da se ponovo uspostavi ova originalna japanska rasa. U tome su skoro sasvim uspeli. Jedino što je ostalo od ukrštanja s drugim rasama je – visina. Tu priča o mukama sa standardima ne prestaje. U prvoj polovini 20.stoleća uvezen je u Ameriku određen broj akita. To su bili primerci koji su već imali karakterisitke molosa. Amerikancima se takav “tip” izuzetno dopao, te su u uzgoju i dalje forsirali molosoidne primerke što  je dovelo do pojave zaista potpuno različitog tipa, popularno nazvanog “američka akita”. Ipak, dugo vremena ta dva, vrlo različita tipa postojala su paralelno i – unosila znatnu pometnju u uzgoju.
Nesumnivo je da su oba tipa imala veliki broj pristalica ali problem se javljao s jedinkama koje su imale karakterisitike i jednog i drugog!
Stoga je 2000.godine ova pasmina podeljena na dve odvojene  rase, te je tzv. Američka akita, sada poznata kao veliki japanski pas, smeštena u II FCI grupu, a japanska akita je ostala u V FCI grupi. Upravo stoga WUAC (svetsko udruženje akita klubova) donelo uredbu po kojoj su svi psi okoćeni pre 2000.godine morali biti razvrstani u “japanski tip” ili “američki tip”.
Po karakteru, akita je vrlo odan pas, privržen pre svega svojoj porodici. Mužjaci mogu pokazivati izuzetnu dominaciju naspram drugih pasa, ali agresivnost spram ljudi nije karakteristična za ovu pasminu. Iako je ova rasa imala i svoju službenu primenu, nije  je jednostavno dresirati jer pokazuje donekle tvrdoglavost. Upravo zato je ne bih preporučila početnicima, ali to ne zači da nikad nisam susrela osobu kojo je akita prvi pas u životu i čiji je pas perfektno odgoje.
VERNI PORODICI
Kao štenad akite su izuetno dopadljive, izgledaju poput medvedića, tako da mnogi “zaboravite” da će iz malenog šteneta izrasti veliki pas ( mužjaci 64-70 cm, ženke 58-64 cm). Ono što takođe treba imati na umu da se prekrasna dlaka akite ( dolazi u tri varijeteta: bela, crvena i tigrasta boja) dva puta godišnje obilato linja. Davnih dana japanski seljaci su punili jastuke njihovom dlakom. Ipak, i ovaj problem može uspešno i prilično bezbolno rešiti učestalim četkanjem u periodu  linjanja.
Akita voli da bude u stalnom kontaktu sa svojim vlasnikom kojeg bukvalno obožava. U kući je izuzetno miran, a ono što je  osobito  za urbane sredine je da ovaj pas – ne laje često, a nikad bez razloga! Najviše mu odgovara hrana na bazi ribe, ili uobičajena sa nižim procentom protein ( idealno oko 20% ako je reč o dehidriranoj hrani) uz povremeni dodatak ribljeg ulja.
Može se u nedogled govoriti o akiti kao idealnom psu, ali za mene je to – jedna pasmina sa izgledom plišane igračke, a da je po hrabrosti i karakteru nalik na lava!

Beli švajcarski ovčar

 Prvoklasni štenci, najbolja ponuda! Vakcinisani, revakcinisani, očišćeni od parazita! Dostava svuda! Štenci su starosti od 1 do 3-4 meseca. K

VIŠE
Svakodnevni život

Svakodnevni život

Živeti sa psom pruža mnogo zadovoljstva, ali povlači za sobom i neke neugodnosti ukoliko ne živite na pustom ostrvu. U gradu kao i na selu, na odmoru ili u prevozu, p...

VIŠE
Pas koristi govor ljudi

Pas koristi govor ljudi

Svaki dan možemo da primetimo koliko su naši psi lukavi u nekim situacijama. Poznate su nam situacije kad se gazda sprema da izade napolje, a pas samo mrzovoljno zevne ...

VIŠE
TARTUFI: Traženje uz pomoć psa

TARTUFI: Traženje uz pomoć psa

REČENO je već da je priroda većini tartufa dodelila sudbinu potpuno skrivenog, podzemnog načina života. Mnoge vrste iz ove teško dostupno grupe gljiva, formiraju sv...

VIŠE