Ugrizne rane

Ugrizna rana obično je duboka i inficirana, iako na prvi pogled na koži uočimo samo malu rupicu u promjeru od pola do jednog centimetra. Ponekad su ugrizne rane veće i tada govorimo o reznim ranama jer se radi o posjekotini na koži koja je nastala od zuba druge životinje.

Ugriznu ranu uvijek prvo treba dobro oprati kako bi se iz nje mehanički odstranile nečistoće. To možete učiniti sami i to što prije po ugrizu. Najbolje je ranu istuširati mlazom obične vode i to u više navrata. Rana se ispire prvih nekoliko dana dok je otvorena i to više put dnevno. Poželjno je da je takva rana što duže otvorena, ako i dođe do gnojenja, da gnoj može iscuriti van, da ne zaostaje unutar rane.

Aplikacija bilo kakvih praškova je potpuno pogrešna jer time ranu zatvarate i onemogućavate njego dreniranje. Obavezno se javite vašem veterinaru kako bi on procijenio da li je potrebno davanje antitetanusa i antibiotika. Veterinar će obaviti pregled rane. Rane su ponekad iznenađujuće duboke te se sastoje od nekoliko odvojenih kanala. Zato ranu sondiramo tupom sondom kako bismo točno vidjeli do kuda seže oštećenje tkiva. Odstranimo tkivo koje je previše oštećeno kako bi rubovi rane bili koliko toliko zdravi.

Ukoliko se radi o reznoj rani, veterinar će procijeniti da li je takvu ranu potrebno šivati ili ne. Prljave, inficirane rane ne smiju se šivati jer se time onemogućava čišćenje i drenaža rane. Šivanje rane nije uvijek najbolja metoda liječenja. Ukoliko je rana vrlo prljava, ukoliko je duboka i stvara tzv. "džepove" pustiti ćemo da zaraste bez šivanja, ranu ćemo redovito ispirati te tretirati kako bi stimulirali rast novog tkiva. Kod ubodnih rana koje ne krvare obavezna je aplikacija antitoksina tetanusa.

Neke pasmine pasa posebno su osjetljive na ovu bolest (američki staford terijer, pit bul). Osim navedenog, ugrizom se prenosi bjesnoća, pa svakako zatražite cjepnu knjižicu od vlasnika psa koji je ugrizao vašeg.

Naizgled male ugrizne rane mogu bilo vrlo opasne jer ih vlasnici ponekad ne primijete, već veterinarsku pomoć zatraže tek za nekoliko dana kada tkivo oko rane počinje oticati, pas postaje bezvoljan, dolazi do povišenja tjelesne temperature. Radi se o infekciji kojoj je žarište na mjestu ugrizne rane iako je na koži vidljiva samo mala krastica.

Prilikom ugriza dolazi do jakog nagnječenja dubljih tkiva kao što su potkožno tkivo pa i mišići. Koža je elastična pa ostane sačuvana. Nerijetko je kod ovakvih povreda potrebno ligirati krvne žile koji krvare. Manje krvne žile možemo tretirati termokauterom, dok je veće potrebno podvezati.
Velike rane obrađujemo u općoj anesteziji, a obavezna je sistemska aplikacija antibiotika.

Ugriz može biti fatalan posebno ako je veliki pas ugrizao malenog. Kod ovakvih napada često dolazi do probijanja stjenke prsnog koša i /ili trbušne stjenke što ponekad iziskuje komplicirane kirurške zahvate i dugotrajno liječenje. Unatoč tome, ugrizi mogu biti pogubni za život malog psa. Najbolje je prevenirati bliske susrete ove vrste ako je ikako moguće. Izvođenje psa na uzici najsigurniji je način, a vlasnici koji znaju da bi njihov pas mogao napasti drugog, trebali bi ga izvoditi s brnjicom te izbjegavati mjesta gdje ima slobodnih pasa.