Život psa na otvorenom

Treba naglasiti da moraju imati udob­nu kućicu. Nordijski psi bolje se osjećaju na otvorenom, kao što i komondor zbog debelog sloja dlake odlično podnosi najniže temperature. Udobna temperatu­ra našeg stana nije mu ugodna. Odlučite li da će vaš pas živjeti na otvorenom, morate ga pravo­dobno pripremiti i očvrsnuti za ta­kav život. To ne znači da ćete štene odmah po dolasku u kuću ostaviti vani. Morate ga samo po­vremeno puštati na otvorenom i pri tome mu ne smijete uskratiti druženje s članovima obitelji. Psi koji su više godina živjeli u stanu teško će naučiti boraviti vani. Ma­nje i kratkodlake pse, naučene ži­votu u stanu, po zdravlje je opas­no duže vrijeme ostavljati na hla­dnoći. Za radne pse boravak na otvorenom se preporučuje, jer im se tako povećava tjelesna otpornost i bez poteškoća pod­nose vremenske promjene. Kad pas živi na otvorenom ima gušću i dužu dlaku te stoga bez pote­škoća podnosi niske tempera­ture. Ako živi u posebno ograđe­nom prostoru - boksu, morate mu svaki dan omogućiti česte šetnje. Veličinu boksa prilagodit ćete ve­ličini psa. Npr. srednje veliki pas, težak negdje oko 20 kg treba šest četvornih metara prostora, a u tu površinu nije pribrojena veličina kućice.

Psu na lancu, težak život možete olakšati lancem dugim bar šest metara, a još je bolje ako ga držite na tzv. pokretnom lancu. Spominjući ove pse ne mislim da netko od vas čitatelja drži psa na lancu, nego vas želim potaknuti u pokušaju da spasite nekog tak­vog "zatočenika". Ponavljam život psa na lancu je mučenje i ništa drugo. Njegovu muku mo­žemo ublažiti redovitim kontak­tima, igranjem i povremenim puš­tanjem u kuću. Jedino tako neće biti nesretan. Kada je privezan tako, da lako opaža događanja oko sebe i ukoliko ima dovoljno kontakta s ljudima, možda će mu biti i bolje nego onom četveronošcu koji dane i dane proživi u boksu u najudaljenijem kutu vrta. Osamljenost je psu teža kazna nego čovjeku. Pas je tipična živo­tinja čopora i mora živjeti u dru­štvu. Usamljeni nisu samo psi u boksovima i na lancima, već i oni, koji sate i sate proborave u praznim stanovima čekajući go­spodara.

Kakvu ćete podlogu staviti na pod pasje kućice? Slama je ugo­dan materijal i dobra toplotna izo­lacija, ali ima i nedostatak - lako se pretvara u prašinu koja pogoduje razvoju gljivica i bakterija. Bit će bolje ako slamu smjestite u poseban uložak izrađen od tvrde tkanine, a odgovarajuća će biti i debela deka od prirodnog materi­jala. Nemojte zaboraviti na čiš­ćenje!

Žicom ograđeni prostor (boks) za psa neka bude postavljen tako da u jednom dijelu bude sunce, a u drugom hlad. Tako će si pas po potrebi izabrati prostor za leža­nje. Na tlu može biti pijesak kako bi u njemu mogao oblikovati udoban ležaj kao u prirodi. Nikako ne preporučujemo betonski pod. Bolja je cigla ili posebne vrste asfalta (lijevani asfalt) s dobrom izolacijom. Gradite li ka­vez za malog psa, računajte s time da će izrasti. Mislim da sva­ki pas koji živi u vrtu treba imati takav prostor. On je potreban za­to da sačuvate ukrasno cvijeće i povrtnjak te da spriječite neprijat­ne susrete s prolaznicima.

Moje mišljenje o takvom kavezu: ukoliko psu prija život na otvore­nom i ukoliko povremeno dođe u kuću, te ako ga svaki dan vodite u šetnju, nemam ništa protiv. To će biti u redu i onda kada je pas vani zbog svoje uloge (čuvari, lovački psi....), iako je i tada po­treban redoviti tjelesni kontakt s njim. Gradite li kavez zato jer vam pas previše uneređuje kuću, to nije u redu. Tada je vjerojatno bolje da si nabavite konja, ovcu ili kozu - životinje koje su naviknute živjeti na otvorenom. Kavez je okrutna kazna ako pas u njemu proživi čitav život. Postane du­ševno nesiguran, neurotičan i trpi, cijeli dan laje ili je potpuno apatičan. Neki psi postanu agre­sivni. Pokušajte ozbiljno shvatiti sve što sam napisala u ovom odlomku.