Život sa psom

Na ta pitanja' pokušali su odgovo­riti u kinološkom klubu grada New Yorka. Proučavali su koliko pas utječe na uspješnost u poslu. Utvrdili su slijedeće: radne spo­sobnosti čovjeka zavise od stal­nog dobrog raspoloženja, na koje psi prilično utječu. Odredili su ta­kođer koja je starost ljudi najpri­mjerenija pri različitim zanimanji­ma - za fizičke radnike između 18 i 35 g., za kvalificirane i visoko - kvalificirane radnike i za zaposlene žene od 20 do 45 g., za urednike i tajnice između 20 i 50 g., za voditelje, obrtnike i um­jetnike između 25 i 65 g. Do sličnih rezultata došlo se u Fran­cuskoj i u Velikoj Britaniji. Oduše­vljenje vlastitim zanimanjem i uspješnost na poslu povoljno utječu na suživot čovjeka i psa. Njemački prof. Wilhelm Wegner dobio je prilikom sličnog istraživanja drugačije rezultate. Utvrdio je da nezaposlenost u velikim gradovima pozitivno utječe na odnos čovjeka i psa. Pas povolj­no djeluje na stresove koje doži­vljavaju nezaposleni.

Isto tako, loše se piše psima koji svojim gospodarima predstavljaju samo statusni simbol ili žive igra­čke. Takvi ljudi vole se pokazivati sa psom, a nisu spremni ozbiljno se njime baviti.