POSTAVLJANJE DIJAGNOZE
Jednjak (esophagus) je šupalj mišićni organ koji se pruža od ždrela do želuca i transportuje hranu i tečnost iz usne duplje.Prostire se kroz vrat, grudnu i trbušnu duplju. Tokom gutanja, hrana i tečnost u vidu formiranih zalogaja dospevaju u jednjak i podstiču njegovu funciju.
Jednjak pomera zalogaj pomoću mišića koji se nalaze u njegovom zidu. Čvršći i veći zalogaji izazivaju jače kontrakcije mišića. Brzina kretanja zalogaja kroz ždrelo pasa je od 75 do 100 cm/s, a kod mačaka znatno manja – od 1 do 2cm/s.
Znaci oboljenja
Razgovor s vlasnikom bolesne životinje daje veterinaru smernice i osnov za sumnju da je u pitanju neko oboljenje jednjaka. Vraćanje konzumirane hrane (regurgitacija) je primarni simptom bolesti. Sastav materije koja se vraća iz jednjaka varira i može obuhvatati nesvarenu hranu, tečnost i pljuvačku. Regurgitacija se javlja u različitim vremenskim intervalima posle obroka – dešava se da do vraćanja hrane dođe odmah posle jela, ali i nekoliko sati kasnije.Često je teško razlikovati refurgitaciju od povraćanja , čak i ako vlasnik posmatra životinju dok izbacuje hranu.Vraćanje hrane treba prepoznati i ralikovati od kašlja, problema s gutanjem i povraćanja. Znaci koji, pored regurgitacije, prate bolesti jednjaka su izrazito balavljenje, mršavost i slabost životinje i problemi s gutanjem – pružanje vrata i gutanje na prazno.
Pregled i analize
Fizički pregled pacijenta retko pomaže u otkrivanju bolesti. Da bi se eliminisale mnoge diferencijalne dijagnoze potrebno je pregledai usnu duplju, ždrelo, vratnu regiju i obaviti sve što se radi pri rutinskom pregledu životinje.Neophodne su biohemijske analize krvi, na osnovu kojih je moguće odbaciti sumnju na neka sistemska i metabolička oboljenja.
Za sve pse i mačke kod kojih se posumnja na bolest jednjaka, obavezan je rentgenološki pregled. Na snimku napravljenom nativnom rentgenografijom, vide se strana tela i gas. Kontrastna rentgenografija često veterinaru daje informacije odlučujuće za postavljanje tačne dijagnoze. Endoskopija je korisna i važna u otkrivanju oboljenja jednjaka.
Bolesti jednjaka mogu se podeliti u tri bitne kategorije: poremećaje u motilitetu (pokretima) jednjaka, opstruktivne poremećaje i zapaljive procese. Najčešći su poremećaji u pokretima, pre svega megaesophagus. Ova bolest odlikuje se smanjenjem peristatičkih pokreta muskulature i proširenjem lumena jednjaka. Megaesophagus se vrlo retko viđa kod mačaka.
Opstruktivni poremećaji koji se uglavnom sreću kod malih životinja su opstrukcije jednjaka stranim telima, tumorima, ožiljci i anomalija vaskularnog prstena. Najčešća zapaljenska i degererativna oboljenja jednjaka su esophagitis (zapaljenje jednjaka), diverticulum (jednostrano vrećasto proširenje), gastroesophagialni reflux (vraćanje sadržaja želuca u jednjak) i hiatus hernija.
dipl.vet.spec.Nikoleta Kostić dr.sci.vet. Slobodan Novak
