Studija, objavljena u časopisu "Primijenjena znanost životinjskog ponašanja", mogla bi ojačati teoriju da uistinu postoji univerzalni životinjski "jezik" te da ljudi i psi već tisućama godina dijele posebnu vezu.

Razumijevanje pasa nam je urođeno
"Naše istraživanje dokazuje da je razumijevanja različitih tipova laveža nasljedna crta kod ljudi, te da učenje i iskustvo samo neznatno mogu poboljšati ovu sposobnost", kazao je koautor studije Csaba Molnar za Discovery News. Studiju su organizirali znanstvenici sa sveučilišta u Budimpešti, a u njoj su djeca od šest, osam i deset godina, te odrasle osobe, bili izloženi različitim tipovima laveža pasa.

Neki su laveži zabilježeni u uvjetima kad su psi bili sami, a drugi kada su se psi igrali ili susretali s neznancima. Ispitanici su potom morali kategorizirati te laveže i točno ih upariti s ljudskim facijalnim ekspresijama i osjećajima, poput samoće, straha, bijesa i zaigranosti.

Djeca postigla bolje rezultate od odraslih
Svi slušači su s lakoćom mogli prepoznati kada je pas ljut. Međutim, samo su starija djeca, ovi od deset godina, mogli točno prepoznati i shvatiti ostale tipove psećeg glasanja, te su postigli iste ii bolje rezultate nego odrasli.

"To nam pokazuje da je sposobnost razumijevanja bazičnih unutrašnjih stanja pasa na temelju akustičnih signala prisutna kod ljudi još od malih nogu. Ti su rezultati u oštrom kontrastu s mnogim dosadašnjim zapisima u literaturi koji tvrde da mala djeca najčešće krivo interpretiraju pseće signale", zaključuju autori studije.

Njihovu tezu o urođenosti te sposobnosti kod ljudi dokazuje i njihovo nedavno istraživanje koje je pokazalo da osobe koje su slijepe od rođenja također jako dobro prepoznaju emocije pasa na temelji njihovog glasanja, a na njihovo razumijevanje laveži sigurno nije utjecala vizualna memorija facijalnih ekspresija pasa.