Crveni irski seteri na prvi će pogled osvojiti svakoga svojom elegantnom i atraktivnom pojavom. Najomiljeniji su među svim seterima. Pretpostavlja se da je pasmina nastala križanjem španijela, poentera i engleskih setera. Iako su u početku uzgajani kao lovački, sve više postaju obiteljski i izložbeni psi. Već su se u 19. st., kada su se pojavili u Irskoj, ti ponosni, aristokratski psi pokazali odličnima za izložbe i s vremenom su sve više uzgajani zbog svoje predivne pojave i prelijepe dlake, a ne zbog lova.Njihova glava je dugačka, vitka i suha, toplih plemenitih očiju i izraženog stopa. Uši su duge, padajuće, vrat dug i mišićav. Cijelo tijelo je mišićavo, skladno. Kretanje je vrlo ponosno, slobodno, a glava je nošena visoko. Dlaka je kestenaste boje, a dozvoljene su, iako ne i poželjne, male bjeline na prsima ili po prstima. Na glavi i prednjim stranama nogu te leđima, dlaka je kratka, a na zadnjim stranama nogu, prsima, trbuhu i repu, duga je.
U lovu su energični, ustrajni i odlični za rad u vodi. U 19. st. bi se u lovu na ptice ukočili kada bi ih osjetili i pokazivali u smjeru u kojem je ptica (markiranje) dok lovac na plijen ne bi bacio mrežu. Danas u lovu seter u galopu trči tražeći divljač traži cik - cak, kad ju pronađe, markira i po potrebi oprezno diže.
To su vrlo temperamentni, aktivni, uporni i zaigrani psi. Svakodnevno trebaju mnogo istrčavanja (npr. uz bicikl). Vrlo su nježni, dobroćudni i uživaju u društvu ljudi i drugih pasa. Lako se mogu se naučiti na suživot sa drugim životinjskim vrstama (npr. mačkama, pticama itd.). Inteligentni su i vrlo brzo uče. Prikladni su za život u stanu jer rijetko gube dlaku, ali potrebno ih je redovito četkati. Uređivanju dlake izložbenih pasa potrebno je posvetiti nešto više pažnje. Šišaju im se uši, vrat i dlake između prstiju na šapama.
Tek nakon 2 - 3 godine sazrijevaju i dostižu svoju punu ljepotu, ali u duši uvijek ostaju zaigrana štenad.
U većini slučajeva dožive duboku starost.
Preuzeto sa: http://www.pasoddy.com/dog/IrishRedSetter_.htm