Kako sama kaže, ključ za bračnu idilu je ignoriranje nepoželjnih navika a nagrađivanje poželjnih, taktika koju od pamtivijeka koriste krotitelji životinja po cirkusima.
Tako recimo kada bi tražio izgubljene ključeve po kući, Amyin muž bi isprevrtao čitav stan. 'Lijek' se sastojao u tome da mu ne prigovara, ali ni ne pomaže. S druge strane, nepodnošljivu naviku da skače oko nje dok kuha riješila je stavljanjem posude s čipsom na drugi kraj sobe.
Eksperimente nad mužem koje je opisala u tekstu za New York Times, bili su najčitanija priča u 2006. Sada s knjigom 'Što me je Shamu naučio o životu, ljubavi i braku' te skorim filmom na istu temu partnerske dresure, Amy Sutherland prilično je masno kapitalizirala na ideji koja niti je nova, niti pretjerano intrigantna. Već je krajem 19. stoljeća psiholog Ivan Pavlov radio slične eksperimente sa psima, a tridesetih godina prošlog stoljeća B. F. Skinner proučavao na golubovima i štakorima ideju kako ponašanje može biti određeno svojim posljedicama.
No postranu prigovori, predvidljivi trikovi za kozmetičke korekcije ponašanja pokazali su se iznimno efikasnima. Stvari se sretno rješavaju prije nego završe kod bračnog savjetnika ispričane kroz suze iznevjerenih očekivanja. Štoviše, koliko god se možda činilo da je riječ o trivijalnoj i pomalo degradirajućoj manipulaciji, a dobro se čini, Amy sama tvrdi kako je do najveće promjene ponašanja došlo kod nje same. Kroz proces ignoriranja neželjenog ponašanja naučila je ne doživljavati mušice svog partnera osobno.
Ipak se u čitavoj ovoj cirkuskoj strategiji radi isključivo o sitnicama. Jer nema tog kikirikija koji može vratiti nestalu komunikaciju ili uspostaviti seksualnu harmoniju. To je već posao za čašu dobrog crnog vina...
