Ako ga gledamo sa strane njuška je uporedna sa čelom tako da je jedva moguće govoriti o nosnom delu lobanje. Dlaka je jako bogata, duga, svilenkasta i pod vratom kovrčava. Rep nosi savijen preko leđne linije i dlakaviji je od tijela. Prednje noge imaju zastavicu, zadnje "hlače". Čin je beli s crnim ili smeđe žutim pegama. Visina - izmedu 18 i 28 cm, težina - od 2 do 4 kg. U Japanu tu rasu zovu makura isin- pas koji je na jastuku. Japanci i inače vole minijaturne stvari, te stoga tako minijaturne pse uzgajaju pažljivo, s puno Ijubavi. Pokušali su stvoriti što manjeg psa, kako bi ga mogli nositi u rukavu od kimona. U Evropu su ga doneli u drugoj polovici prošlog stoleća. U sramežljivoj viktorijanskoj Engleskoj bio je vrlo omiljen, a po Europi se nije još proširio. U Japanu ih ima puno.U standardu je zapisano da "tamo slovi kao ljubazan, pametan pas, živahan prijatelj, posebno u važnim životnim trenucima, jer zna razveseliti čoveka". Vrlo je oprezan, mada ne laje puno. Uvijek je spreman na igru, voli puno trčati. Dobro se oseća u malom stanu. Treba ga redovito i pažljivo čistiti. Razmjerno često se kod pasa te pasmine pojavljuju oboljenja očiju. Nerijetko doživi i do 16 godina. Idealan pas za starije Ijude, pogotovo ako su sami.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera.