OGLASI Najnoviji

Zanimljivosti

Kad pas napada?

Kad pas napada?

Moj pas nije agresivan - ovo su najčešće reći vlasnika psa Sa ljudskog stanovništa, i u bukvalnom smislu ova izjava je uglavnom tačna. Ali kada se na ovaj način psećeg ponašanja pogleda sa naučne tačke: gledišta, ova informacija se nikako ne može smatrati tačnom.

Svaka životinja, bilo da je riba ili ptica, ili pak sisar, manje je ili više agresivna. Ovaj potencijal joj pomaže da preživi ili se izbori za svoje mesto na "socijalnoj" lestvici. Ni domaće životinje nisu izuzetak, a naročito ne pas.

Posmatrajući vuka i njegovo iskazivanje agresivnosti, možemo shvatiti koliko je važno ofanzivno agresivno ponašanje pri preživlja­vanju. Vuk je jedini predak današnjeg psa, čije naslede u ponašanju naših pasa nikako ne možemo prenebregnuti.

Zajednički život psa i čoveka koji traje veoma dugo, selekcija koju je čovek pravio pri uzgoju i stvaranju rasa, kao i specifični uslovi života, doveli su do toga da je agresivnost kod pasa skrivena, za razliku od agresivnosti vuka koja je jasno izražena.

Čak i vuk rođen u slobodi ali dospeo u zarobljeništvo neće više jasno pokazivati kara­kteristično ponašanje motivirano lovačkim nagonom, onako kako bi se ponašao u čoporu.

Ipak, ako izbliza posmatramo ponašanje vuka, kao i našeg psa, prepoznaćemo karakteristike ponašanja u čoporu.

Kada shvatimo ovo ponašanje i njegove izvore, razumećemo svoga psa kada nas posmatra kao člana čopora, loptu kao plen, a poštara kao uljeza na teritoriji čopora, što će nam umnogome olakšati ophođenje s njim. Osim toga, lakše ćemo prepoznati odstupanja od normalnog ponašanja, sve do neurotičnih postupaka.

 

 

Lovački nagon

 Štenad voli da trči za bačenim predmetom, da ga hvata zubima i trese. Ovaj nagon je istovetan kao i kod vučje štenadi: sve što se kreće, budi njihov lovački nagon. Omiljena igra šteneta je kada vlasnik beži, a psić ga hvata.

Ova igra je je sasvim ispravna, sve dok pas zna dokle može ići. Ni jedan vlasnik nije srećan kada se ova igra završi pocepanom odećom ili krvavim ogrebotinama.

Dakle, mališa mora naučiti kada je igra završena.

Energično "Dosta"! treba da bude dovoljno.

Ovde treba biti strogo dosledan, jer ćemo u protivnom imati psa koji u svakom biciklistiti ili džogeru vidi potencijalan plen. Ako pogrešimo u vaspitanju, ne smemo krivicu svaljivati na psa, jer on samo sledi lovački nagon. Ovaj nagon za jurcnjom svega što se kreće je kod nekih rasa veoma izražen, pa treba obratiti pažnju na to da se pred ovakvim psima ne juri previše. Ni u kom slučaju od njih ne treba bežati. (Ovo vredi naročito za decu).

Najbolje je, ukoliko pas za vama juri, stati i energično mu se obratiti. Zanimljivo je to da se ovo češće dešava osobama koje su u tesnom kontaktu sa psom, nego nepoznatima.

Dešava se da pas napadne čak i gospodara, ili onoga koji ima velikog poverenja u njega, jer ga je pas u jednom trenutku zbog nekog ponašanja, (najčešće zbog iznenadnog skakanja i trčanja, ili saplitanja i pada) "zamenio" za plen. To, što se u takvim slučajevima može dogoditi da pas čoveka usmrti ugrizom za vrat je veoma zastrašujuće ali je logična posledica probuđenog lovačkog nagona.

Ukoliko se nađemo u situaciji da nas pas napadne, a nismo u stanju da se fizički od njega odbranimo, što je kod velikih rasa obično slučaj, ne smemo se ni u kom slučaju braniti i vrištati.

Svaki pokret i svaki oštar uzvik pojačava agresivnost psa, pa se, čak i kod pasa, kojima nije otklonjena "kočnica ujedanja", ova barijera - koja sprečava psa da ujede - gubi.

Ovakvi slučajevi koji su zaista veoma retki ali ih mediji obično predstavljaju sa preterivanjem i bez objašnjena zašto je do toga došlo, ne treba da nas, kao vlasnika psa obeshrabre, ili da u nama izazovu nesigurnost i nepoverenje prema psu.

U poslednjem poglavlju ovog članka objasnićemo kako se razvijaju i ispoljavaju anomalije u ponašanju psa.

U prisustvu autorovog mešanca rotvajlera, može se jurcati i valjati cela porodica, što će za njega jedino predstavljati podstrek da i on to isto uradi. Tako će se ponašati i 95 odsto kućnih pasa, jer oni nisu bića koje reaguju "po ključu", već su dovoljno inteligentni da razlikuju igru od stvarnosti i ljude od kunića.

Što se tiče drugih životinja, moramo reći da one predstavljaju zanimljivost za svakog psa i on bi ih rado lovio. Teško da će i jedna čivava odoleti iskušenju da podigne jato golubova, ili pudlica da preplaši vrapce u parku.

Ako ima priliku, retko koji pas neće pojuriti za konjem, zecom ili govedom. Zanimljivo je to da većina pasa ne može odoleti iskušenju da pojuri za nečim što se kreće, ali to ipak ne budi njihov nagon za hvatanjem, nego se sve završava na jurnjavi.

Fizički su skoro svi psi u stanju da ulove mladog kunića ili recimo kokošku. Međutim, kod skoro svakog psa se ovaj "lov" završava jurnjavom i hvatanjem iz igre.

Prava motivacija za grabljenjem i ubijanjem plena nedostaje, što je istovetno sa ponašanjem štenadi vuka.

Iz ovoga možemo zaključiti da je većina naših pasa, ako posmatramo nagon za lovom, ostala u ovoj vrsti ponašanja na nivou šteneta vuka.

Kod nekih rasa, naročito kod lovačkih pasa, lovački nagon je uobličen i neki njegovi oblici otklonjeni dok su drugi pojačani. Neki lovački psi smeju samo da pokažu položaj divljači, kada se radi o pernatoj divljači, dok drugu vrstu grabljivice, treba da hvata i ubija.

Kod drugih rasa lovačkih pasa, kao što je terijer, lovački nagon je jači nego kod vuka Bez obzira na sopstvene gubitke (što kod vukova nikad nije slučaj) ovi psi napadaju i opasne protivnike, kao što su lisice, jazavci ili divlje svinje.

Selekcijom je kod ovih rasa otklonjen veoma važan faktor kočenja - strah. Ovi psi su i u svakodnevnim situacijama veoma skloni napadanju. Lovački psi koji su oštri na grabljivice, ovo ponašanje često prenose i na ljude, a terijere, ne bez razloga, prati glas da su kavgadžije.

Ipak, kod ovih pasa uglavnom nema razloga za brigu, jer su obično, pored toga što su sjajni pomagači u lovu i veoma privrženi porodični psi, naravno ukoliko su pravilno odgojeni i obučeni.

 

Cilj mačka

 

Osim lovačkih pasa, postoje, naravno i druge rase kod kojih je lovački nagon veoma izražen, pa ovi psi jure za plenom, a često ga i hvataju i ubijaju. Ovaj nagon može biti jači od svake poslušnosti, pa vlasnici ovih pasa, koji mogu biti ovčari, haskiji, mešanci, i pripadnici mnogih drugih rasa, pravilno postupaju ako svoje ljubimce pri šetnji drže na povodniku. Ovakvi psi, nažalost ne jure samo lajući za mačkama, nego ih često grabe i rastrgnu, a pritom se ponašaju kao vukovi, koji love i ubijaju šakale ili kojote. U ovom slučaju mačka nije plen nego neprijatelj, koji ulaskom na teritoriju psa budi njegov nagon za uništavanjem neprijatelja

Ukoliko mačka pritom još beži, budi i lovački nagon psa. Uvreženo mišljenje da između psa i mačke dolazi do "nesporazuma", jer pas kostrešenje i frktanjc mačke shvata kao poziv za igru je pogrešno, jer nema nijednog psa, makoliko mlad bio, koji će agresivno ponašanje mačke shvatiti kao igru. Verovatnije je to da pas u mački prepoznaje vekovnog konkurenta u lovu, divlju mačku ili neku drugu zver iz porodice mačaka, kao i suparnika  u   ljubavi  prema  najvažnijem socijalnom partneru - čoveku.

To, što su obe životinje veoma prilagodljive i dovoljno sposobne da se u prisustvu čoveka naviknu jedna na drugu, pa čak i veoma dobro razumeju, opet pokazuje da nijedna ne reaguje "po ključu", stepo prema nagonima i instinktu.

 

Teritorijalno ponašanje

 

Od davnina, čoveku je budnost psa - tojest njegovo teritorijalno agresivno ponašanje, bilo od koristi. Skoro svaki pas ima izraženo teritorijalno ponašanje i većina je spremna da svoj posed i brani.

Vrsta i intenzitet ovog odbrambenog stava su i veoma različiti, i zavise od rase, samog psa, njegove opšte agresivnosti, osobina teritorije i ponašanja uljeza.

Neki psi (najčešće na razočarenje vlasnica) čak pozdravljaju svakog nepoznatog mahanjem repa i skakanjem od radosti.

Većina pasa međutim laje kada se približava uljez i reže na njega, ukoliko pokuša da stupi na teritoriju psa. Pritom se ona izreka "pas koji laje ne ujeda" često pokazuje kao tačna. Naravno, postoje i izuzeci, jer obično je strah razlog lajanju i režanju, a što se situacija psu čini opasnija, veća je i njegova spremnost da ugrize.

Drugi psi laju kada je probuđena njihova agresivnost, ali su sprečeni da napadnu, zbog ograde, boksa, lanca...

Kada se neko približi našem posedu, laje i naš seter, kao i već pomenuti mešanac rotvajlera i ovčara Ako se nepoznati ne obazire na upozorenje i ipak uđe u dvorište, seter se povlači, dok bi naš mešanac napao ako ga ne bi smo zadržali, što je jednom, tada na našu sreću, i učinio.

Dakle, treba se čuvati i pasa koji laju.

Mnogo opasniji su psi, koji napadaju bez upozorenja! Izuzetno opasna situacija je kada se nađemo na tuđem posedu, a približava nam se veliki pas koji ne laje, niti reži. Psi, koji ovako reaguju su skoro bez izuzetka naučeni tome, ili pripadaju rasama koje su gajene tako da je kod njih izuzetno izražen agresivni nagon. U svakom slučaju, najveći broj nesreća čiji je uzrok pas, idu na račun loše odgojenih pasa i njihovih vlasnika. Žrtva može biti svako, ko na bilo koji način dođe u sukob sa ovakvim psom.

Kod svakog normalnog psa, najbolje je ponašati se mirno i sigurno. Osobe koje pokazuju strah ili čak beže, u većoj su opasnosti da budu napadnute od onih koje su samouverene.

To što se poštari zbog prirode posla obično užurbano pojavljuju i odlaze, može biti jedan od razloga što ih psi često napadaju.

Za razliku od vukova koji imaju veoma veliku teritoriju, teritorija psa je veoma mala, i ne ide dalje od ulaznih vrata stana ili ograde dvorišta. Ovde je pas najčešće spreman da brani svoj posed i svoj "čopor", tojest svoje vlasnike.

Prostor na kom se pas vodi u šetnju, ovaj obično smatra na neki način svojom "nadležnošću", što mužjaci pokazuju podizanjem noge i obeležavanjem teritorije. Na ovim mestima pas uglavnom pokazuje veće samopouzdanje, pa samim tim i izraženije agresivno ponašanje.

Na nepoznatim mestima, putovanjima ili izložbama pasa, psi su miroljubiviji nego na svojoj' teritoriji.

Potrebno samopouzdanje pas na ovavkim mestima dobija od gospodara, pri čemu držanje na povocu ili čak uzimanje u naručje menja teritoriju psa.

Kavalier King Čarls Španijel

Kavalierski spanijeli štenci, najbolja ponuda! Vakcinisani, revakcinisani, očišćeni od parazita! Dostava svuda! Štenci su starosti od 1 do 3-4 mese

VIŠE
Svakodnevni život

Svakodnevni život

Živeti sa psom pruža mnogo zadovoljstva, ali povlači za sobom i neke neugodnosti ukoliko ne živite na pustom ostrvu. U gradu kao i na selu, na odmoru ili u prevozu, p...

VIŠE
Pas koristi govor ljudi

Pas koristi govor ljudi

Svaki dan možemo da primetimo koliko su naši psi lukavi u nekim situacijama. Poznate su nam situacije kad se gazda sprema da izade napolje, a pas samo mrzovoljno zevne ...

VIŠE
TARTUFI: Traženje uz pomoć psa

TARTUFI: Traženje uz pomoć psa

REČENO je već da je priroda većini tartufa dodelila sudbinu potpuno skrivenog, podzemnog načina života. Mnoge vrste iz ove teško dostupno grupe gljiva, formiraju sv...

VIŠE