Nosni otvori su razmerno veliki, njuška, koja je iste boje kao i krzno, izvaredno je pokretljiva. Oči su tamne. Uši su prilično duge i ovešene. Rep drži malo niže nego druge lovačke pasmine. Trećina repa je kupirana, dozvoljen je i nekupiran rep. Dlaka je kratka, gusta i sjajna. Krzno je smeđe boje, a u Nemačkoj uzgajaju i vižle boje cigle. Visina - od 57 do 64 cm, težina - od 22 do 30 kg.Mađarsku vižlu su već od 1700. g. uzgajali čistokrvno. U drugoj polovici prošlog stoleća su je, slično kao i druge rase u Europi, ukrštali s drugim lovačkim psima (poenterima i nemačkim kratkodlakim ptičarima). Prvi rasni klub osnovan je 1920. godine i već je iste godine izdana prva rodovnica. U poslednje vreme vižlu najčešće koriste mađarski lovci. Od svih pasa ptičara samo je vižla smeđe do jelenje crvene boje. Vižla ima izrazito razvijen smisao za rad s gospodarom. On je za nju vođa čopora, kojemu je odana, podređena i spremna ga je braniti. Kod pasa takvih osobina školovanje na silu osuđeno je na neuspeh. Ako netko istovremeno traži porodičnog i lovačkog psa za njega je vižla pravi izbor. Prilagodljiva je, poslušna i ljubazna. U lovu nikada ne nestane iz vidnog polja svog gospodara. Vižla može biti oštra i prema čoveku.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera.