Na kraju šiljate njuške mora biti nos crne boje, a tamno pigmentirani moraju biti i rubovi usnica. Oči su velike, ne smeju biti izbočene. Rep je nisko postavljen, nošen među stražnjim nogama. Dlaka je kratka, fina, polegnuta. Boja krzna je crna ili kameno siva u različitim nijansama. Bela pega na prsima i bela boja na udovima su dozovoljene. Ramena visina - 32 do 38 cm, težina - do 5 kg. Živi 15 i više godina. Talijanski kinolozi tvrde da je životinja, čije su ostatke našli u egipatskom grobu iz IV. stoljeća p.n.e. neposredni predak talijanskog hrta. Piccolo lovriero bio je najbrži patuljasti pas na svijetu. Bio je ljubimac Frederika Velikog, koji je u svojim psetarnicama imao više od 40 pasa te pasmine, a dva najomiljenija psa su s vladarom delila postelju. Od 1971. godine talijanskim hrtovima dozvoljena su i brzinska natjecanja. To je minijaturna vrsta hrta koja dostiže spomena vredne brzine. Među hrtovima dočeka najveću starost, a ujedno spada među najotpornije pasmine. Talijanski hrt je uvek dobro raspoložen, oprezan, temperamentan, mada ne laje puno. Nije pas za decu, možemo ga držati i u manjim stanovima. Za razliku od drugih hrtova, poslušan je. Potrebni su mu sati dugih šetnji radi održavanja telesne kondicije. Potrebno je paziti na susrete s drugim psima, jer mogu biti vrlo neprijatni. Dostiže brzinu do 42 km/h.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera.