Međutim, približenost skočnih zglobova bi trebalo da se odnosi na njihovu zadnju stranu, odnosno kvrgu petne kosti(tuber calcanei), pošto pas sa suviše približenim skočnim zglobovima uopšte ne bi mogao da se kreće.
To znači da je opis idealno građenog psa pun kontradikcija, pa na sudijama ostaje da procene pravilnost zadnjih nogu prema ličnom tumačenju standarda, premda je u pitanju jedna od najvažnijih odlika rase - pošto objašnjava specifično kretanje ovih pasa. Zadnje šape, okrenute upolje,usmeravaju odgurivanje zadnjih nogu ka centru karlice, pa prevelika sloboda pokreta u toj regiji, koja remeti karakteristično ljuljanje, može ukazati na displaziju kukova.
Kao i šape zadnjih nogu, šape prednjih su okrenute upolje, ali veoma malo. Izlagači se često trude da postave psa tako da mu prednje noge budu potpuno prave, ali povijena kontura nogu se ne može izbeći, a šape moraju biti laka okrenute upolje. Važno je da šape prednjih nogu budu okrenute upolje manje nego šape zadnjih.
Položaj repa
Rep po pravilu treba da bude nisko, ravan pri korenu i nadole. Pas ga nosi nisko, nadole i nikad iznad leđne linije. Ovaj opis deluje jednostavno i razumljivo, ali u poslednje vreme se sve češće viđaju engleski buldozi sa visoko usađenim repom, koji je visoko nošen i ponekad čak iznad linije leđa. Ta greška nije jedna od najvažnijih, ali mana - jeste.
Prav, kratak rep koničnog oblika, usmeren naniže, sreće se sve rede. Rep koji je okruglast celom dužinom i zavrnut poznat kao „zvezda" je uobičajen i prihvaćen, premda se u standardu ne pominje. Ne povlači smanjenje ocene, mada je poželjno da izgleda drukčije.
Kretanje
Najproblematičniji deo ocenjivanja se odnosi na kretanje. Procena hodova je izuzetno značajna, ali specifična, pošto se engleski buldozi kreću drukčije od ostalih rasa, što je rezultat njihovog anatomskog sklopa i konstitucije. Eventualni pokušaji kinoloških sudija da u proceni kretanja ovih pasa primenjuju kriterijume kojima se služe kada su u pitanju druge rase dovode do nepravednih i pogrešnih zaključaka, što ne znači da hodove engleskog buldoga ne treba uzimati u obzir prilikom davanja ocene, odnosno kompletne procene kvaliteta psa.
Običaj, da svi psi iz istog razreda, zajedno naprave nekoliko krugova po ringu, pre ocenjivanja, može sudiji samo da oteža procenu kretanja. Hodove valja posmatrati posle detaljnog individualnog pregleda i obično je dovoljno da pas i vlasnik naprave jedan trougao, a onda i pravu liniju sa povratkom. Važno je da pas korača s voljom, a ne da „spava", što se često može videti u ocenjivačkim ringovima. Engleski buldog kojeg vlasnik mora da vuče se ne kreće dobro (bar ne tog dana),a sudije ocenjuju psa u momentu prezentacije i ne mogu znati kako se inače ponaša. Međutim, nerazumljivo je zašto neki arbitri traže od vlasnika da uspori kretanje psa i predstavi ga u laganom hodu, kad standard govori o kratkim i brzim koracima.
Druga krajnost je insistiranje sudije na dugotrajnom kretanju, ako procena hodova ne utiče na konačni plasman. Ukoliko posle individualnog procenjivanja kretanja pasa postoji nedoumica oko toga koji se bolje kreće, dovoljno je da psi zajedno, paralelno hodaju u pravoj liniji do ograde ringa i natrag. Beskonačno kruženje celog razreda po ringu ne pomaže u donošenju odluke, već samo zamara pse. Na specijalizovanim izložbama doduše, dugotrajno kretanje svih pasa iz istog razreda u grupi ima opravdanje, pošto su hodovi značajan faktor u izboru najboljih priplodnih primeraka - što se na izložbama pasa svih rasa ne radi.
Pod idealnim kretanjem se podrazumeva da su pokreti prednjih nogu pravi i paralelni, pri čemu se grudni koš vidi u punoj širini, a noge deluju ukočeno, odnosno skoro da se ne savijaju ni u lakatnim ni u metakarpalnim zglobovima. Ovo se u poslednje vreme viđa sve ređe, pošto sudije ne posvećuju dovoljno pažnje hodovima pasa.
Kod velikog broja izložbenih primeraka prednje šape se ne pomeraju paralelno, već se približavaju jedna drugoj i lako smanjuje i razmak između nogu napravljen širinom grudnog koša. Sudije uglavnom kažnjavaju ovu manu u kretanju samo ako se šape dodiruju ili ukrštaju, a to je veoma loše za rasu. Možda se kod drugih pasmina izvesne nepravilnosti u hodu mogi tolerisati, ali za engleske buldoge problemi počinju čim slobodan prostor između prednjih nogu izgubi četvrtast oblik koji odgovara širini grudnog koša
