Deca koja sa životinjama razviju pozitivne odnose lakše ostvaraju komunikaciju sa ljudima, u međuljudskim odnosima često bolje razumeju i tumače neverbalnu komunikaciju, skloniji su saosećajnosti, brižniji su i imaju veći stepen samopouzdanja.
Pozitivni aspekti zajedničkog života deteta i kućnog ljubimca:
- Dete se uči brizi, odgovornosti i poštovanju drugih živih bića
- Deca koja imaju psa kao kućnog ljubimca mnogo više vremena provode napolju i svakodnevno su fizički aktivna
- Kućni ljubimci su deci vrlo često "nemi" sagovornici, deca svom ljubimcu poveravaju skrivene misli i osećanja
- Život sa kućnim ljubimcem detetu daje važne lekcije o normalnim životnim procesima: odrastanju, sazrevanju, reprodukciji, rođenju, bolestima i umiranju.
- Kućni ljubimci su za dete njegova lična veza sa prirodom
- Fizički kontakt sa kućnim ljubimcem često ima smirujući efekat na dete
Dete i kućni ljubimac razvijaju prisan odnos, i dete kućnog ljubimca često doživljava kao svog drugara za igru, nekog vrlo sličnog samom sebi. Baš zbog te prisnosti i osećaja deteta da mu je kućni ljubimac blizak prijatelj mogu da se razviju i određeni problemi. Utvrđeno je da je u najvećem broju slučajeva, kada je došlo do toga da kućni pas ujede dete, dete bilo to koje je iniciralo njihovu interakciju. U ovom članku ćemo se prvenstveno baviti odnosom dece i pasa, onim aspektima ovoga odnosa koji mogu biti opasni po dete i kako da pokušamo da te opasne situacije sprečimo.
Deca uzrasta do tri godine uvek moraju da budu pod nadzorom roditelja kada provode vreme bilo sa svojim, bilo sa tuđim psom jer mala deca nemaju još uvek razvijen osećaj koliko i na koji način mogu da povrede drugo živo biće. Mnogi psi su u stanju da dugo i trpeljivo puštaju da ih mala deca "gnjave", ali ponekada i najtolerantniji pas izgubi strpljenje i tada može da nastane niz vrlo neprijatnih i neželjenih situacija.
Deca uzrasta od 3 do 6 godina najčešće bivaju ujedena ili povređena od strane svog psa ili psa koga dobro poznaju (na primer pas baka i deka, komšijski pas) jer se ona sa njima osećaju slobodnije i sklona su da se neprimereno ponašaju prema poznatom psu.
Decu starijeg uzrasta češće upadaju u nepoželjne situacije sa nepoznatim psima koje sretnu na ulici, kod prijatelja, komšija.
Koja god da je starostna kategorija dece u pitanju postoje određena opšta pravila kojih roditelji treba da se pridržavaju da bi se neželjene situacije na relaciji dete - pas izbegle:
|
