Da bi se ostvarila uspešna proizvodnja serije duboreza u drvetu, kao što je Brod ludaka, bili su potrebni vešti Ijudi koji su radili kliše od drveta prema uzorcima ili po sopstvenoj zamisli. Nirnberg i Bazel bili su u ono vreme čuveni po štampanju slika.
Direr je u Nirnbergu završio trogodišnju školu kao crtač i slikar, pošto je u očevoj radnji izučio zlatarski zanat. Svuda je bio dobrodošao, jer su se njegov natprosečan talenat i marljivost veoma isticali. Najbolji stručnjaci procenili su da će on u budućnosti postati veliko ime. Ali čisto zanatska delatnost jednog kliše majstora nije mogla u potpunosti da ispuni talentovanog čoveka te vrste. Već sa trinaest godina napravio je svoj portret, umetnički zrelo i savršeno. Ogledao se kao slikar i kao crtač - grafičar, radio je bakroreze i drvoreze iz svih oblasti života. To je bilo novo i delovalo je radikalno. Tako se okrenuo i životinjskom carstvu. Crtao je sve što bi mu se pojavilo pred očima, od buba do nosoroga. Bio je prvi umetnik koji je preneo na papir životinje sa zoološkom tačnošću.
Istoričar umetnosti Max Steck o njegovom predstavljanju životinja misli: -Svuda se oseća zračeća toplina predmeta. Još nikada ni jedan nemački umetnik nije tako nešto osetio i naslikao.
I raniji slikari koristili su psa kao simbol za određene vrednosti, kao što je vernost. Ali Direr je otišao mnogo dalje polazeći od bića psa kogaje veoma precizno posmatrao i poznavao. Ubacivao je psa na slike uz razne sadržaje, ponekad kao simbol zla, nekad kao simbol dobra, ali i uz sve ostalo što se nalazilo između toga.
Slika psa u Direrovom celokupnom delu
To je naslov knjige istoričarke umetnosti Marion Aghte kojoj možemo da zahvalimo što danas možemo da saznamo nešto više o psima kod Direra. Autorka je nabrojala njegovih 87 slika, 100 bakroreza, 350 drvoreza i 1200 crteža 135 prikaza pasa i o tome izveštava. Što se tiče predstavljanja psa u evropskoj umetnosti, ona je izdvojila tri osnovne oblasti:
1. Pas u svojoj funkciji (kao pratilac, čuvar, zaštitnik, čuvar stoke, prijatelj, učesnik u igri, luksuzno stvorenje, reprezentant, terapeut, borac i pomoćnik - posebno u lovu).
2. Pas kao on sam (portreti pasa, grupe pasa, statisti na ulicama i u prostorijama).
3. Pas kao simbol (za život/smrt, dobro/loše, pravdu, božju revnost, vernost, čulnost, mislilac i vidovnjak).
Ona dokazuje da nema slikarske teme u kojoj nije zastupljen pas. Izuzetak su ratne slike gde konj zauzima značajno mesto. Ona piše:. Na slikama i plastikama iz Starog i Novog zaveta na oltarskim slikama, u svetim legendama, u grčko rimskoj mitologiji, na istorijskim i žanrovskim slikama - uvek i svuda možete da vidite psa.
Direrov lavlji pas
Kućni pas nije pronalazak novog doba, već kulturna pojava iz daleke istorije čovečanstva. Direrova dela dokazuju koje je mesto u kultumim krugovima zauzimao pas. Sam Direr je imao svog kućnog Ijubimca. Tako postoji anegdota o kojoj piše njegov prijatelj 1508. godine - Kad je Direr napravio svoj portret uz pomoć ogledala i još svežu sliku stavio na sunce da se suši, njegov pas, koji je tu protrčao poljubio je sliku, misleći da je to njegov gospodar. Na slici se još vide tragovi toga.
To Ijudsko predstavljanje Ijubljenja slike nije naravno ništa drugo do normalno njuškanje i mora da se odnosi na Direrov autoportret iz 1500. godine. (Autoportret u bundi), gde se na levom reveru kragne zaista jedno mesto čini malo promenjenim. Slika je visoka 67cm, tragovi mogućeg poljupca nalaze se na visini od 24 do 29cm od zemlje. Mali lavlji pas bio je visok oko 30cm - piše Marion Aghte.
Istu epizodu prepričavao je i drugi Direrov prijatelj. Takoje tzv. lavlji pas, Bichon Petit Chien Lion (danas - Bichon Frise) sa svojom čupavom grivom godinama posmatran uz pomoć Direrovih slika i istovremeno postao jedan od najčešće slikanih pasa.
Zahvaljujući autorki knjige saznali smo nešto više o psu i kulturnoistorijskim odnosima davnih vremena
