U Srbiji je zakonski jedino regulisana eliminacija jedinki koje boluju od displazije kukova, sve ostale bolesti su prepuštene na savest uzgajivača. Stoga prilikom nabavke šteneta budite oprezni i dobro se raspitajte za zdravstveno stanje štenetovih roditelja.
Pasmine (rase)
Šta je zapravo pasmina? Čine li papiri pasminu? Čini li je popularnost? Jednostavno rečeno, čistokrvan pas je onaj koji sparen sa psom svoje rase, daje iste takve potomke. Čistokrvnog psa određuje sposobnost da se pri uzgoju dobiju predvidive osobine. Takav pas poseduje dokument koji zovemo rodovnik. U njemu je navedeno njegovo rodoslovno stablo, tako da možete proveriti ne samo mamu i tatu, nego i tri-četiri kolena u nazad (njihov izgled te sklonost genetskim bolestima).
Ugledni uzgajivači teže ka tome da "stvore" pse koji što vise zadovoljavaju kriterijume navedene u dokumentu koji se zove "Standard pasmine". To je opis idealnog primerka koji određuje pravila za važne osobine. U standardu se nalaze mere koje za idealnog psa te pasmine propisuju : visinu, boju, boju očiju, dužinu i kvalitet dlake, boju i oblik nosa, vrstu zubala i pogreške u njemu (predgriz, podgriz ili manjak zuba), dužinu vrata i držanje, relativne proporcije tela i glave, uglove prednjih i zadnjih nogu, izraženost predprsja, dubinu grudnog koša, dužinu leđa i njihov oblik, stav, dužinu i držanje repa, temperament, kretanje psa i još mnogo toga. O standardu odlučuju matični pasminski klubovi zemlje iz koje pasmina potiče, a sve izmene koje odluči da učini mora poslati na odobrenje posebnoj komisiji pri FCI-u.
Isplati vam se da proučite standard rase za koju ste zainteresovani, ako ni zbog čega drugog, onda zato da ne biste naseli i platili dodatnu sumu novca jer dobijate "retkog" psa poput, na primer, belog Malamuta, pa da kasnije saznate da je redak zbog toga što se prema standardu takve jedinke diskvalifikuju. To naravno ne znaci da to neće biti dobar kućni ljubimac.
Sve pasmine koje imaju standard priznat od Međunarodne Kinološke Federacije ( FCI ), čija je članica i Republika Srbija, sistematizovane su u 10 grupa. Unutar svake od njih pasmine su grupisane prema zemljama porekla. Važno je znati sledeće: Psi se kao i ljudi veoma razlikuju od jedinke do jedinke, karakteristike koje su navedene u standardu su uopšteno prihvatljive, ali morate imati na umu da to nisu automobili, istina je da narav i ponašanje psa odredjuje genetika. Medjutim, isto tako je tačno da uslovi i okolina u kojoj pas raste i u kojoj se fizički i psihički razvija, jednako tako pridonose opštoj slici koju nam daje zreo pas određene rase. U svemu tome veliku ulogu igra pravilan odgoj i školovanje kao i ljubav i pažnja koji su pruženi psu.
Verovatno već imate na umu dve ili više pasmina ili barem mislite o psu određenih karakteristika – velikom, malom, dugodlakom, kratkodlakom. Ali... pre nego što krenete u potragu za svojim ljubimcem, razmislite o još nekoliko pojedinosti. Koja starosna dob psa vam više odgovara? Koji pol? I na kraju koliko ce vas to koštati?
Koji uzrast psa Vam više odgovara ?
Razmislite još jednom, jer u koliko niste spremni da uz svoga ljubimca prolazite sve ‘’dečije bolesti’’ (uriniranje po tepihu, promenu zubića i glockanje nameštaja i Vaših novih cipela i sl.), možda je za Vas bolje da uzmete odraslog psa. On je već prošao sve one teške faze odrastanja, i već je koliko toliko odgojen i vaspitan.
Mužjaci ili ženke ?
Jesu li mužjaci ili ženke bolji ljubimci? Na ovo pitanje nema pravog odgovora, pa većina ljudi bira prema vlastitim sklonostima. Dečaci često imaju više ‘’macho’’ pogled na svet nego što to imaju devojčice, i ako vas to privlači vaš izbor će biti mužijak bez obzira o kojoj se pasmini radilo. Mužjaci više vole da izlaze i da budu napolju, uglavnom ih je nešto teže dresirati, ali su poslušniji kada se u tome uspe. (uh... koliko sličnosti sa muškompopulacijom ljutske vrste J) Oni naravno nemaju ciklus teranja dva puta godišnje, što je proprćčeno uznemirenošću i izlivom strasti i što će jerovatno privlačiti pse iz komšiluka. Ali, mužijaci su ti koji bivaju privučeni, pa ako imate mužijaka, možda ćete ga svake večeri iz njegovih šetnji odvlačiti kući.
Nasuprot tome, ako je to odlučujuće u vašem izboru, ženka će verovatno postati bolji porodični ljubimac. Manje je verovatno da će biti agresivna, iako je dominacija više osobina rase nego pola psa. Kuje će retko pokušati da lutaju tokom godine, i češće više vole porodicu svog vlasnika. Još par razloga može vas navesti na razmišljanje da uzmete ženku, može biti i to što se za njih nudi nešto niža cena nego za mužijake (mada je za neke pasmine i obrnuto). Ženke se mogu smatrati malo staloženijima i privrženijima, ali to nije pravilo.
U svakom slučaju izbor je vaš.
