(Osnovna komanda „puzi")
Neposredni ili bezuslovni nadražaj je pritisak rukom na leđa i zatezanje povodnika.
Obuka treba da se odvija na ravnom, čistom, i suvom terenu. Navika puzanja se uvežbava na sledeći način: dreser legne na zemlju — okrenut na desni bok, izgovara komandu „lezi" i istovremeno poleže psa pored sebe i to tako da glava psa bude u visini njegovog ramena. Dok pas leže, treba ga milovati i dati mu malo poslastica. Kad se pas umiri, dreser drži u desnoj ruci povodnik, bliže ogrlici, levom rukom blago pritiska leđa psa, izgovara komandu „puzi" i istovremeno sam čini pokret napred. Tako, oslonivši se na lakat leve ruke, povodnikom vuče psa za sobom.
Ako pas za vreme prvih vežbi pokuša da ustane, dreser izgovara komandu „lezi" i ponovo pritiska rukom na leđa psa, ne dozvoljavajući mu da ustane.
Kada pas pravilno puzi, dreser mu tepa komandom „dobro", miluje ga i daje mu nagradu. Pošto se pređe 10—12 metara, pravi se pauza od jedne minute, za koje vreme se psu daju poslastice. Zatim dreser nastavlja da puzi, izgovarajući komandu „puzi", „dobro", „puzi", i vukući povodnik prisiljava psa da puzi za njim.
Čim se kod psa razvije uslovni refleks na komandu „puzi", prelazi se na navikavanje na puzanje bez povodnika. Povodnik se odlaže na zemlju, dreser se stavlja u položaj za puzanje, izgovara komandu „puzi" i zajedno sa psom prelazi određeno rastojanje. Ako pas bez povodnika pokuša da pobegne, potrebno je početi vežbu nanovo sa povodnikom.
Kasnije se navika puzanja usavršava; pas se navikava da puzi na različitom zemljištu a rastojanje se povećava do 10—25 metara. Zatim se pas tera da sam prepuzi neki otvoreni prostor bez povodnika, samo na komandu „puzi".
U toku tih vežbi se kod psa uslovni refleks razvija na osnovu oponašanja dresera. Ako dreser legne, leći će i pas.