Njuška je snažna, oči su okrugle, tamne i srednje velike. Telo je veoma mišićavo, prsa duboka. Rep mora biti kupiran tačno na dve petine dužine i nošen uspravno. Pokrovna dlaka je ravna, tvrda i prilegnuta. Poddlaka je gusta, meka i kratka. Boja: potpuno bela sa žuto smeđim ili čađavim oznakama na glavi i na ušima. Visina - 28 cm, telesna težina - 10 do 11 kg.Engleski satnik Edwards je u XIX. stoljeću, na svojem velškom posedu Sealyham, uzgajao male oštre, bele terijere za lov na lisice i jazavčare. O ukrštanju nije vodio zabeleške pa se pretpostavlja da je upotrebio dinmontovog terijera, francuskog baseta, korgija i zapadno škotskog belog terijera. Bila mu je važna bela boja, jer je više puta ustrelio smede crvenkastog terijera zamenivši ga s lisicom. Pasmina je priznata 1910.g. i dobila je svoje sadašnje ime. Ovaj čvrsti, ako treba i vrlo oštri terijer je prijatan obiteljski pas. U odgoju je potrebna snažna i odlučna ruka.Svaki silihemski terijer nije za decu. Taj pas je kombinacija mirnoće i živahnosti. Šteta da je pasmina tako retka. Ponekad ima problema kod koćenja što je značajka mnogih patuljastih pasmina. Češkom uzgajaču Františeku Horaku je silihemski terijer bio osnova za češkog terijera.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera.