Gubica je skoro okrugla. Usnice su boje mesa, njuška tamnija koja prelazi u sivkastu. Oči su kod mladunčadi plavkaste, a kasnije postanu svetle do boje jantara. Uši su široke i prilično duge. Dlaka je kratka i čvrsta, glatka i priljubljena. Poddlake ima malo ili je uopšte nema. Boja: srebrna, srnasto ili mišje siva, moguće su i nijanse. Visina - od 59 do 70 cm, težina - od 23 do 28 kg.Kratkodlakog vajmarskog ptičara su nekada uzgajali skoro isključivo u Thurengenu. Odličan je tragač, koristan i za traženje pogođene divljači. Sadašnje ime nastalo je u zadnjoj trećini XIX. stoljeća. Pasmina ga je dobila po velikom knezu Karlu Augustu Weimarskom (1757-1828.), koji je lovio s kratkodlakim, svetlim psima, moguće i sivim. Prvo društvo za uzgoj čistokrvnih kratkodlakih vajmarskih ptičara srebrno sive boje bilo je utemeljeno 1897. godine.Vodljiv je, ima izrazito razvijen lovački nagon, temperamentan je i primeren za život u porodici. Dobro se oseća u kući, ima razvijen i obrambeni nagon. To ne smemo razumijeti pogrešno - iako može živjeti u kući, uz obitelj, kratkodlaki vajmarski ptičar nije porodični, već lovački pas. Za uzgoj se koriste samo psi koji završe određene lovačke radne ispite i ispit za obrambeni rad.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera.