OGLASI Najnoviji

Veterina

Vakcinacija protiv besnila

Vakcinacija protiv besnila

Virusna slabo kontagiozna zarazna bolest je besnilo. To znači da se ne prenosi baš tako lako, ali svaki kontakt sa obolelom životinjom ukoliko postoji rana je mogućnost da dođe do infekcije. Vrlo mali procenat infekcija nastaje na drugi način, tj. preko sluzokože.

Virusu je veoma važno da dođe u kontakt sa nervnim završecima, zato je neophodno da postoji neka rana kako bi virus došao u kontakt sa nervima. Tako bi mogao da nastavi svoj put kroz organizam.
Razgovarali smo sa prof. dr Bosiljkom Đuričić sa katedre za zarazne bolesti, Veterinarskog fakulteta u Beogradu kako bi objasnili neke nedoumice i greške u odnosu prema ovoj bolesti.
- Ovo je virusno, akutno oboljenje velikog broja životinja za koje se zna više od četiri hiljade godine i u tom periodu se nije menjalo – objašnjava prof. Đuričić. - Kod lisica se besnilo može javiti i kao latentna infekcija. Dakle, bolest postoji, ali se ne zna kada će se razviti klinička slika. Infektivna je sve vreme i povreno izlučuje virus u spoljašnju sredinu. Pljuvačka je osnovni materijal na koji se obraća pažnja i koji je glavni prenosilac infekcije.

Prenošenje bolesti
Lisice su jedina vrsta kod koje se ne javljaju fobije. Fobija od vode je zastupljena kod drugih vrsta životinja, dok se lisica može izdvojiti kao jedinstven slučaj. Ukoliko dođe do oštećenja kože tj. nastajanja neke vrste rane u kontaktu sa životinjama, ta rana mora biti ozbiljno očišćena i zbrinuta od strane lekara. Ranu ne treba zašivati, jer je potrebno da se cedi. Naravno, ukoliko se radi o nekim velikim oderotinama, na primer na licu, onda se to svakako ne može tek tako ostaviti. Zaštita sa hiperimunim serumom je obavezna kao preventivna mera.
- Iako je ovo smrtonosna bolest, besnilo nije tako česta infekcija bez obzira na kontakt sa besnim životinjama. Smatra se da je samo nekih 18-20 posto svih sigurno pozitivnih infekcija besnilom završena razvojem bolesti – naglašava profesorka Đuričić.
Vakcina protiv ove bolesti je jedna od prvih vakcina protiv virusnih bolesti koju je napravio Lui Paster. Ona zadovoljava sve norme u smislu njene sigurnosti i njene efikasnosti. Sve vakcine koje se koriste u svetu su podeljene u dve grupe - žive i mrtve. Žive vakcine su one koje se proizvode i daju u Srbiji već dugo. U svetu je skoro iskorenjeno besnilo i postoji zabrana korišćenja živih vakcina. Koriste se inaktivisane vakcine tzv. mrtve, gde je uzročnik dosta oslabljen.
- Takav imunološki odgovor, davanjem oslabljenog uzročnika, ne traje dugo kao kada se daje živa vakcina – podseća Bosiljka Đuričić. - Mi smo sad praktično došli u koliziju, jer naša Uprava nije trebalo neke stvari da uradi. Uvedeno je korišćenje inaktivisanih vakcina. Mi sa time nećemo postići ništa. Prvo što se inaktivisane vakcine uvoze, jer ih mi ne proizvodimo. Prema pravilima Svetske organizacije za zaštitu zdravlja životinja, ako imate bolest na svojoj teritoriji, morate da koristite najsigurnije vakcine, a to su žive vakcine za besnilo. Vakcine su dobre i proverene da ne izazovu neke propratne pojave kod životainja. Za besnilo ne postoje lažne ili loše vakcine, jer teško će se naći neko ko bi se igrao sa ovakvom bolešću, jer je strah očigledan.

Efekti vakcine
Ono što je najčešća situacija kod vakcinacije životinja je da neko sam kupi neku vakcinu u inostranstvu i vakciniše životinju. Svaki proizvođač ima sertifikat o tome da li treba revakcinacija, na koji period, koja starosna kategorija životinja. Ako neko sam vakciniše životinju ne zna posle sa čime je vakcinisao i kad ponovo treba da se vakciniše, pa u takvim stuacijama može doći do problema oko ponovne vakcinacije. Propratnih efekata nema, osim ako se nije koristila nesterilna igla. Inaktvisana vakcina ima svoj nosač koji možda može da stvori neku lokalnu reakciju na mestu gde se daje. To je eventulno neko crvenilo koje prolazi za nedelju dana.
Pre davanja vakcina protiv besnila potrebno je adekvatno očistiti od parazita, hroničnih upala ili nekih drugih problema. Postoje osnovni uslovi koji su potrebni da se zadovolje da bi životinja primila vakcinu. Ako se da daje ovako jaka vakcina na oslabljen organizam, onda je uspeh polovičan. Prva vakcinacija je sa napunjena tri meseca života, a zatim svake godine revakcinacija. Žive vakcine imaju duži period zaštite od mrtvih. Lovački psi su u posebnom riziku, jer su u kontaktu sa divljim životinjama, pa je poželjno raditi revakcinaciju pre lovačke sezone.
Naša zemlja bi trebalo da krene u drugom smeru, a to je da se iskoriste svi kapaciteti kako bi se sprečilo prenošenje na domaće životinje. Odricanje domaće proizvodnje i uvoz vakcina je mač sa dve oštrice. Dok se registruje vakcina potrebno je vreme, a onda je već prošla sezona. Vlasnici treba svoje pse da zaštite i da im priušte uslove koji njima odgovaraju.
- Veliki broblem lutalica se intenzivira pred godišnje odmore, jer vlasnici ne znaju šta da rade sa svojim ljubimcima - tvrdi prof. dr Bosiljka Đuričić. - Retki su oni koji na vreme rezervišu pansion kako bi zbrinuli svog mezimca. Treba "zaštititi" životinje od njihovih vlasnika.

Veliki šnaucer

Prvoklasni štenci, najbolja ponuda! Vakcinisani, revakcinisani, očišćeni od parazita! Dostava svuda! Štenci su starosti od 1 do 3-4 meseca. Kupovin

VIŠE
Mehaničke povrede ljubimaca izazvane nepažnjom vlasnika

Mehaničke povrede ljubimaca izazvane nepažnjom vlasnika

Motorna vozila nanose povrede našim ljubimcima. Mada su padovi sa veće visine mnogo češći kod mačaka, dešava se da nam u ambulantu dođu i uznemireni vlasnici koji...

VIŠE
Koža i dlaka

Koža i dlaka

Stara izreka „čovek je ono što jede\" podjednako ispravno može se primeniti i na pse, posebno kad je u pitanju stanje dlačnog prekrivača....

VIŠE
Kontracepcija

Kontracepcija

Vrlo često vlasnici kuja zatraže da se izvrši ograničavanje plodnosti. Najčešće je uzrok takvom zahtevu da se izbegne gravidnost određene kuje radi smanjenja broj...

VIŠE