Prvi dobermani su u „naše" krajeve stigli poslednjih godina prošlog veka, a pretpostavlja sa da je prve primerke nabavio dr Tone Jamar iz Ljubljane. Već 1901.prvi par stigao je na dvor Obrenovića u Beograd. U arhivi postoje podaci da su ovi psi živeli na dvoru ali se na žalost ne pominje njihovo poreklo.
Brigu o svim psima vodio je žandarmerisjki pukovnik Milan A. Mizler, koji je tokom školovanja u Velsu prošao i kurs za dresiranje policijskih pasa, pa sa pravom možemo pretpostaviti da je Mizler prvi školovani „dreser" pasa na ovim prostorima.
On već 1910. izdaje knjigu „Dresiranje pasa", za policijske potrebe, gde ga vidimo sa jednim od ovih dobermana, koje je obožavao i smatrao najboljim psima za policijske namene.
Obzirom da austrijski kinološki savez postoji od 1909. klub za „Sportne pse" iz Ljubljane koji je osnovan po okonačanju 1. Svetskog rata, svoje pse je upisivao u austrijsku rodovnu knjigu (OeHZB). Na čelo ovog kluba 1923. dolazi dr Tone Jamar, a potpredsednik je policijski nadzornik Jože Mabe. U užem rukovodstvu su i veterinar Lovro Tepina i trgovac Mihajlo Kuštrin.
Centar u Ljubljani
U rodovnu knjiga (jugoslovensku) pod brojem DP. 1. JRSp. upisana ja keruša Mila, oštenjena 14.1.1915. Njen vlasnik je bio dr Tone Jamar, a na izložbi u Ljubljani održanoj 1922. ocenjena je vrlo-dobrom ocenom. Ova keruša uparena je 1921. sa austrijskim priplodnjakom Jackom i iz te kombinacije je drugopisana keruša u rodovnu knjigu, Živa. Oštenjena je 19.3.1921. a bila je vlasništvo Jože Habe.
Svakako da je za nas interesantna keruša Nelty Emonska kao petoupisana sa austrijskim brojem OeHZB 1916, izčijeg legla ja Kraljevski dvor iz Beograda 1923. naručio dva šteneta.
Na specijalizovanoj izložbi za dobermana koja je održana u Gracu 22.4.1923., ova keruša je ocenjena ocenom dobar i osvojila drugu nagradu, dok je prvu nagradu osvojio (srebrna medalja i pehar) sa ocenom vrlo dobar Benno v. Grinzing, vlasništvo odgajivačnice Emona - Ivan Grilc iz Ljubljane koji je odgajivačnicu zaštitio daleke 1911.
Prvoupisani mužjak u rodovnu knjigu sa brojem DP. 3. JRSp. je Hektor koji je oštenjen 1919. kod M. Jerasa iz Ljubljane, a u vlasništvu trgovca Mihajla Kuštrina, takode iz Ljubljane. Pod brojem četiri je već pomenuti Benno v. Grinzing, sin čuvenog nemačkog priplodnjaka Sleuz v. Turingena i austrijske keruše Trude v. Immertrey.
Do 1935. upisano je ukupno 49 pasa, uglavnom potomci gore navedenih ili psi kupljeni u Austriji. Na žalost podaci o dobermanu u Srbiji toga vremena najverovatnije nisu vođeni, jer nisu postojali ni klubovi čija bi obaveza to bila.
Nedugo zatim komplikuje se politička situacija u Evropi, stiže i 2. Svetski rat koji uglavnom prekida kinološke aktivnosti. I narednih desetak godina proređena su legla, a nema ni uvoza pa ovaj period i nije od većeg značaja za razvoj dobermana u Jugoslaviji.
Ipak, odg. Emona 1937. iz Nemačke uvozi ženku Roma v. Bad Heidelberg, koja na žalost nestaje u ratnom vihoru.Važna je uloga i odgajivačnice Kranj, vl. Marica Majdić iz Kranja, koja od Grilca kupuje Ljutu Emonski-Dejzi, koja u kombinaciji sa mužjakom Pik daje Arga, psa koji je na VII međunarodnoj izložbi u Ljubljani dobio ocenu odličan. Argo Kranjski prelazi u vlasništvo Fride Pergar iz Kranja i 50-tih je glavni priplodnjak.
Policija prednajči
Ministarstvo unutrašnjih poslova NR Srbije, za potrebe odgajivačnice i škole za obuku pasa nabavlja ženku Hetta v. Schellenhof, koja ja oštenjena 4.8.1961. kod ing. Antona Milera u Beču. Otac joj je bio Achill v. Neuhofenkrems,a majka Norma v. Phillpshem.
Basta Pjotr, Poljak, 1954. dolazi službeno u Jugoslaviju i dovodi svoje dobermana sa sobom. Kuja Kora mu je ocenjena ocenom vrlo dobar (Gin - Lena), ali nije ostavila značajnije potomstvo.
Smiljan Pecjak iz Beograda 1981. iz SAD uvozi mužjaka Sargona, šampionskog porekla. Ocenjen je vrlo dobrom ocenom.
Sve u svemu sve do kraja šezdesetih može se reći da je uzgoj dobermana u najvećoj meti zavisio od kinologa sa severo-zapada nekadašnje Jugoslavije i da se na sadašnjoj teritoriji naše zemlje samo sporadično pojavljivao.
Od 1.1.1969. došlo je do decentralizacije rodovne knjige, koja se od tada vodi po republičkim i pokrajinskim savezima. Tako Bosna i Hercegovina dobija početni broj 20000, Crna Gora 30000, Hrvatska 40000, Makedonija 50000, Slovenija 60000, Srbija 70000, vojvodina 80000 i Kosovo 90000.
Od tada js situacija bar za Srbiju jasnija, jer je recimo 1970. oštenjeno dva legla (ukupno šest šteneta)dobermana a 1971. samo jedno sa četiri šteneta. Do 1960. u Srbiji je prijavljeno svega 43 legla dobermana, a onda broj rapidno raste, ali o tome u stedećem - poslednjem nastavku
