Izrazito su razvijeni mišići na gornjem delu leđa. Glava izražava bistrinu. Nosna kost je ravna, njuška izrazito crna, oči tamne. Dlaka je duga i gusta, ravna, bez kovrča. Mužjaci imaju dužu dlaku na zadnjem delu udova i na repu (zastavica). Kod ženki to nije tako izrazito. Na ušima je dlaka resasta, rese su duže od ušiju. Prevladava bela boja s crnim mrljama ili točkama različitih veličina. Glava je crna, može imati i belu pegu. Visina - 60 do 65 cm, težina - oko 25 kg. Do sedamdesetih godina prošlog stoleća ptičarima nisu određivali boju. Kada je 1879. godine napisan standard za ovog nemačkog dugodlakog ptičara bila je dozvoIjena i crna boja. Godine 1908. tu su boju zabranili, jer je navodno bila rezultat ukrštanja sa škotskim gordonovim seterom i njufaundlendom. To je bilo pogrešno, jer su seljaci iz Munsterlanda godinama za lov koristili crno-bele pse i nisu ni pomišljali da bi ih ukrštali s engleskim psima. Tek 1919. godine je veliki minsterlandski ptičar, čiji je predak bio mali munsterlander, dobio svoj pasminski standard i uzgojni klub. Pouzdan je i svestran, posebno je sposoban tražiti pogođenu divljač. Više ih živi u kućama nego u psetarnicama. Munsterlander je i čuvar i porodišni pas, mada pre svega odličan pomagač u lovu. Među njima ima puno osetljivih pasa. Skloni su displaziji.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera.