POVRATAK TIGRASTIH
Sedamdesetih godina počinju da se ističu psi Douglasa B. Oliffa , čiju ženku po imenu “Wyaston
Elizabeth Tudor”, impresivne glave i lepe tamno crvene boje, nasleđene iz linije “Mulorna” još pamte svi
zaljubljenicu u bulmastife.
Probija se i odgajivčanica “Lombardy”, sa izvanrednim psima, kao što su tamno crveni “Harvester of
Lombardy” i njegov brat “Harvey of Lombardy”, spektakularni “Lombardy Simon of Silverfam “ i
čuveni “Lombsrdy Tristram” , otac velikog broja šampiona kako u Velikoj Britaniji, tako i u drugim
zemljama – njegovi potomci se pojavljuju u velikom delu Evrope i SAD.
Napor odgajivača
Već smo zašli duboko u sedamdesete i tada, po prvi put posle 25 godina, 1976. Jedna tigrasta ženka
dobija šampionsku titulu u Velikoj Britaniji – reč je o “Onnie of Kelwall “, odg. Bračni par Pratt (njen
prethodnik je tigrasti “Chips of Harbex” , šampion iz 1951.godine). Trijumf ove kuje i kasnije takođe
tigrastog “Clyde of Kelwall” , vl. Rona Snella , je opravdao ogroman napor koji su Prattovi uložili da bi
se tigrasti bulmastifi ponovo vraliti na scenu, budući da su bili praktično potisnuti kada je bračni par
Warren prekinuo sa radom na uzgoju.
Korisno je podsetiti se na istoriju odgajivačnice “Kelwall”, odlučnog branitelja tigrastih bulmasifa, kao
što su to ranije bili Warrenovi sa primercima iz odgajivačnice “Harbex”, što znači potomak “Highland
Laddie”. Pet generacija kasnije,1973. Je došla na svet “Bonnie of Kelwall” (“Azer of Oldwell” x “Alisa
of Kelwall”) koja je 1976. Godine postala četvrti šampion tigraste dlake, treća ženka i druga iz uzgoja
Lynn Pratt, a činjenica da je posredi tek četvrti tigrasti bulmastif – šampion je veoma značajna budući
da je od priznavanja rase šampionsku titulu do tog trenutka dobilo ukupno 197 bulmastifa u Velikoj
Britaniji.
Posle ova dva čuvena tigrasta bulmastifa, proslavili su se i “Erasmus of Oldwell”, “Silverfam Black
Beauty” i još jedan pas odgajivačnice “Kelwall”, izuzetni “Darrell of Kelwall”, koji je , pored šampionske
titule, proglašen i za BIS na izložbi pasa svih rasa – priznanje kojim se ne može podičiti baš veliki broj
bulmastifa. Izgledalo je da tigrasti bulmastifi ponovo ulaze u modu i počinju da dobijaju kandidature
i titule šampiona, ali do 1992. godine takvih je bilo ukupno 16, što znači otprilike po jedan šampion
tigraste dlake na svakih 20 žutih.Zanimljivo je da svi tigrasti šampioni Velike Britanije iz tog doba
( s izuzetkom jedne ženke) potiču ili od “Ebony of Kellwall” ili od njene sestre “Elvire of Kellwall”, iz
legal oštenjenog 1966. (“Brevity of Kelwall” x “Darrell of Kellwall), što znači d aim je predak “Chips of
Harbex”.
Pobednik grupe
Sledeći važan podatak je da je 1977. godine, po drugi put u istoriji, bulmastif bio pobednik grupe
na Crufts-u. Sva sredstva informisanja su tome posvetila puno pažnje (kako novinske agencije,
tako i TV stanice), pa su ljubitelji ove rase i radoznali gledaoci mogli da prate veliko finale u
kome se bulmsastif “Craigylea Sir Gallahad”, vl. Newton, za titulu najlepšeg psa izložbe takmičio
sa irskim seterom po
imenu “Dancing Master” (koji je pobedio), keri blu terijerom “Binate
Plantagenet”(R.BIS), ruskim hrtom “Waycross Roksana”, patuljastom pudlom “Beritas Banacheke”
i mops pugom “Dingleberry Vega”. Lako se sve ove rase u centralnom ringu mnogo bolje kreću i
atraktivnije izgledaju nego bulmastif, moćni “Craiglyea Sir Gallahad” se prikazao u najboljem svetlu.
U zvaničnom izveštaju sa Cruftsa piše da je sudija Percy Whitaker za najlepšeg psa grupe Working
odabrao izvanrednog, snažnog i upečatljivog bulmastifa. To je bez sumnje uticalo na porast popularnosti
rase, pa se broj registrovanih primeraka naredne godine gotovo utrostručio.Zahvaljujući velikoj pažnji
medija, pobeda “Craiglyea Sir Gallahada” je odjeknula mnogo jače nego što je to bio slučaj 19 godina
ranije, kada je bulmastif “Ambassadorson of Buttonoak” trijumfovao u Working grupi na Cruftsu i
postao R.BIS.
