Važno je saznanje da psi ne razlikuju sami po sebi što je pravo i što je krivo, odnosno ne uočavaju sami prihvatljivo ponašanje u ljudskoj zajednici i urbanoj sredini. Njihovo ponašanje je vezano za urođene instinkte i nagone kao i očuvanje osebnosti vrste. Psi sami po sebi znaju samoinicijativno izvršiti neke radnje kao što su sjedenje, ležanjei, čekanje, znaju reagirati na nepoznato, lajati, čuvati teritorij i ostalo, ali sve to ne znaju primjeniti u pravo vrijeme i na pravi prihvatljiv način, koji je s gledišta čovjeka i njegovih potreba ispravan. Znači da je zadatak vlasnika educirati psa da te najosnovnije radnje psa primijeni na pravilan način i na vrijeme kad se to očekuje od psa, odnosno kad mu se to komandom naredi.Samo pravilnom edukacijom može se psa i njegovo ponašanje usmjeriti prema prihvatljivom načinu ponašanja bez ugrožavanja njegove slobode i bez primjene umjerene sile koja se uključuje kod intenzivne obuke.
Da bismo razumjeli i educirali psa od prvih dana života, nije dovoljno poznavanje nastavnih metoda koje se mogu naučili iz različitih izvora pa uključujući i ovaj putem web stranica i savjeta. Vlasnik psa mora imati sposobnost ili se treba potruditi da razumije pasje postupake i misli, kao i da identificira razloge za određeno pasje ponašanje. Mora se naučiti i shvatiti njegov način komunikacije u kompletnoj njegovoj prirodnoj jednostavnosti. Čovjek se mora za razumjevanje psa i provođenje edukacije spustiti na razinu koja je prihvatljiva i razumljiva za psa i u tom ograničenom jednostavnom krugu satkanom od pasjih instikata i stečenih navika tražiti odgovarajuća rješenja u provođenju edukacije koja će dovesti do pozitivnih rezultata u ponašanju. Dakle uzastopnim ponavljanjem postupaka psa na osnovi motivacije i pohvale kod dobro izvedene radnje, psu se radnja prebacuje u područje uvjetovanog refleksa.
Obuka ili školovanja psa se razlikuje od edukacije. Obuka psa se vrši za učenje radnji potrebnih čovjeku i te radnje običnio nemaju potrebe i smisla s pasjeg stanovišta i njegovih potreba. Obuka se vrši prema određenim programima koji se razlikuju prema namjeni i složenosti. Provođenje obuke se također zasniva na urođenim instinktima i nagonima pasa.
Obuka može biti:
- specijalistička u službi policije i vojske,
- za potrebe sljepih
- za službe spašavanja
- za potrebe uzgoja i selekcije,
- za potrebe sportske kinologije, takmičenja i
- obuka koja je programski složena za određene namjene i potrebe vlasnika.
Da bi ispravno odabrali obuku za svog psa potrebno je imati odgovore na sljedeća pitanja:
a. Što je cilj obuke?
b. Koju pasminu imamo?
c. Koje su urođene karakteristike navedene pasmine?
d. Kakav je naš pas po naravi?
e. Koliko smo spremni izdvoiti novaca i vremena za obuku?
f. Dali je odabrana obuka sukladna naravi psa i zadovoljava naša očekivanja ?
Ukoliko smo spremni za provođenje obuke i na sva pitanja imamo jasne odgovore potražiti ćemo najbližu udrugu ili profesionalce koji se bave obukom pasa.
