LOVAC IZ LEGENDE
Maglovita, smaragdno zelena prostrasnstva Irske su kolevka mnogih pesama i legendi u kojima se veliča slava prošlih vremena, velikih borbi i lovova irskih plemića i njihovih nerazdvojnih pratilaca –irskih vučjih hrtova.Teško je razlikovati istinu od legende kada su u pitanuju ovi veličanstveni četvoronošci koji su ostavili naizbirisiv trag u istoriji Kelta.
Ljubitelji Irskog vučjeg hrta vezuju pojavu rase za VI vek pre nove ere, na osnou stare grčke statue psa koji veoma liči na njihovog ljubimca. Premda je već u prvom veku počeo da se sreće i van Irske, nigde u svetu nije bio poštovan i voljen kao u zemlji iz koje potiče. Irski bardovi su vekovima veličali čudesan sklop njegovih osobina – izuzetno hrabar i odlučan ulovu, vučji hrt je prema vlasniku blag, tolerantan i pun ljubavi. Njegov zastrašujući izgled je nalazio primeni kroz istoriju – ratnici koji su vodili svoje pse u bitke su im bojili uši u crveno, da bi neprijateljima delovali još opasnije.
Običaj ranih irskih kraljeva da poklanjaju irske vučje hrtova drugim vladarima se održao stolećima. Ipak, vreme je učinilo svoje- divljači je bilo sve manje, lov sve ređi, a broj pasa u opadanju. Poslednji vuk je ubijen 1786.godine, a iščezli su i nekada brojni jeleni, divlje svinje i ogromni irski losovi, koje su lovili vučji hrtovi. Rasa se našla na rubu istrebljenja, a period obnove počinje u XVIII veku zahvaljujući šačici ljubitelja koji su uspeli da ih sačuvaju.
Irski vučji hrt je skladno građen, sa dugim, mišićavim, snažnim vratom, moćnim grudima, uvučenim stomakom i dugim nogama i repom. Oči su tamne , a boja dlake može biti siva, braonkasto-crna, tamno sivo-plava i žućkasta. Ovako širok spektar dozvoljenih boja je rezultat selekcije usmerene pre svega ka stvaranju skladnih, zdravih, uravnoteženih pasa, dok je boja dlake, kako kažu najuspešniji američki odgajivači irskih vučjih hrtova Robin Kirtley i Peggy Carpenter, po važnosti na poslednjem mesu.
Mana ovog psa je kratak životni vek, koji se obično kreće od četiri do sedam godina, mada uz adekvatnu ishranu, dobru negu i redovno istrčavanje može da bude i duži. Što se tiče zdravstvenih problema, najčešće se sreću srčani poremećaji i bolesti kostiju metaboličkog porekla. Treba naglasiti da je displazija kuka, koja nije retka velikih rasa, praktično nepoznata kada je u pitanju irski vučji hrt.
