OGLASI Najnoviji

Razno

Irski žuča - mekodlaki pšeničnožuti terijer

Irski žuča - mekodlaki pšeničnožuti terijer

Smatra se da je pasmina stara preko 200 godina, mada iz tog doba ne postoje pisani podaci. Stari zapisi spominju irskog terijera i pšeničnu boju. Značajno je da se u zapisima s vremena na vreme spominje i svetlija dlaka. U to vreme ime irski terijer obuhvata sve pasmine nalik na današnje irske terijere. Postavlja se pitanje da li je stvarno pravo ime dobio tek 1937. godine? Ne postoji sumnja da je mekodlaki pšenični terijer bio mnogobrojan u čitavoj Irskoj i to davno pre službenih izveštaja o njemu i Irish Kennel Cluba.

Najveći broj pasa nalazio se na jugu i jugozapadu Irske. Štenili su se u ambarima i štalama, te su u surovim uslovima preživljavali samo najjači koji su dalje stvarali potomstvo. U jednom vrlo mračnom vremenu nemirne irske istorije, kada najamnici nisu smeli imati imovinu vredniju od 5 funti sterlinga, mekodlaki psenični terijeri su siromasnim ljudima bili isto ono sto su plemićima bili irski vučji hrtovi, koji su tada bili obeležje ljudi na položajima i sa titulama.

Služili su kao čuvari imanja i koristili su se za obavljanje raznih poslova. Kao prvo pojavljivanje mekodlakog pšeničnog terijera u jednom unetničkom delu navodi se slika The Aran Fishermans Drowned Child, autora F. Bacona. Na ovoj slici se nalazi pas koji svojim izgledom i veličinom podseća na današnjeg mekodlakog pšeničnog terijera. Navedena slika je bila izložena 1843. godine. Prolazile su godine i godine, dešavali su se ratovi, revolucije, potresi i poplave, menjale su se granice zemalja. Na jednom radnom ispitu 1932. godine, prilikom ocenjivanja terijera, senzaciju je izazvao pšenični terijer, tako da se javila ideja određenog kruga ljudi o službenom priznavanju te pasmine od strane Irish kennel cluba.

Želja vlasnika i ljubitelja je bila da se osnuje klub sa ciljem unapređenja pasmine. Rasa mekodlaki pšenični terijer bila je prvo priznat a od strane Irish Wheaten Terrier Cluba, dok je zahtev za članstvo u Irish Kennel Club-u bio odbijen. U narednim godinama isti zahtev je ponavljan, ali je uvek odbijan zbog jake opozicije koja je imala više interesa u drugim terijerskim rasama. Nakon mnogo vremena, mekodlaki pšenični terijer je ipak priznat kao rasa, ali je ozbiljan kamen spoticanja bilo tada korisćeno ime Irish Wheaten Terrier koje je davalo veliku mogućnost zamene sa irskim terijerom. Napokon, posle nekoliko godina, postignut je dogovor sa Irish Kennel Clubom , te je pasmina dobila danšnje ime. Psi ove rase su bili prvi put izloženi 17.03.1937. godine na klupskom prvenstvu Irish Kennel Cluba, ali se nisu našli u takmičenju sa ostalim rasama.

Mekodlaki psšenični terijer je bio poslednji od irskih autohtonih rasa koji je dobio pravo učesća na izložbama. Nakon toga, rasa postaje sve popularnija na izložbama u Irskoj, te se širi u Englesku, a zatim i u Ameriku. U Americi se broj mekodlakih pšeničnih terijera vrlo brzo povećava zbog velike popularnosti, ali to dovodi i do promene bitnih karakteristika u izgledu pasa, što danas izaziva brojne probleme i neslaganja izmedu različitih odgajivača i organizacija u svetu u odnosu na Irish Soft Coated Terrier Club.

Mekodlaki pšenični terijer je izuzetan porodični pas, koji je potpuno srećan i zadovoljan samo kada je cela porodica na okupu , uvek nastoji da razveseli vlasnika, vrlo je razigran i u njegovoj glavi se stalno rađaju nove ideje kako vlasnik ne bi ostao uskraćen za razna iznenađenja. Uvek je napet u iščekivanju kada će mu se vlasnik obratiti. Mekodlaki pšenični terijer lako i brzo uči, ali uvek u svojoj sustini ostaje pravi irski svojeglavac. Kao kućni pas, izrazito je prijatan, uvek vrlo oprezan , miran i što je vrlo interesantno, gotovo nikada ne laje. Velika prednost kod drzanja ove rase u stanu je što mu dlaka ne opada. Mekodlaki pšenični terijer mora se zato dva do tri puta nedeljno temeljno očetkati normalnom žičanom četkom bez zubaca, a tek nakon toga raščešljati češljem širokih zubaca. Ako želimo ici na izložbe, potrebno je napomenuti da mekodlaki pšenični terijer nije rasa za držanje u kavezu. Psu je potrebno mnogo kretanja , a život u kavezu neće osigurati odgovarajuću kondiciju psu, kao ni kvalitet dlake koja je izuzetno važna kod ocenjivanja ove rase na izložbama. Preporučljivo je da psa najmanje nekoliko dana pre izložbe okupamo, ali je dlaku psa držanog u kavezu gotovo nemoguće održati čistom do nastupa.

Uređivanje mekodlakog psšničnog terijera počinje uređenjem glave koja mora biti kratko ošišana između ušiju (ne i prekratko), a ista je stvar i sa ušima, kao i obrazima. Između ušiju, dlaka se skraćuje tako da lobanjski deo glave izgleda pljosnato. Iznad očiju, kao i obrva dlaka se ostavlja dugom. Brada treba da bude naglašena, ali ne kao kozja. Dlaka se oprezno skraćuje od očnog ka usnom uglu. Dlaka na grudnom košu se skraćuje naglašavajući pravi front. Vrat se šiša tako da se dobije postepen prelaz na leđnu liniju. Dlaku na leđima odgovarajuće skraćujemo sa gornje strane, a eventualno i bočno. Rep šišamo tako da dobije zašiljenu formu, ostavljajući dlaku na gornjoj strani repa dužom. Na prednjim se nogama dlaka ostavlja dugom, a uvek mora biti očešljana. Duž prednjih nogu, naglašena je ravna linija od ramena do poda. Šape se uređuju tako da budu okrugle. Dlaka se ispod korena repa šiša kratko, omogućavajući uvek čist izgled. Zadnji deo izgleda kvadratičan sa naglašenim skočnim zglobovima. Ispod trbuha pruža se linija koja se ravno penje od prednjih prema zadnjim ekstremitetima. Dlaka u slabinskom delu treba da bude ošišana samo toliko koliko je potrebno da bi se lagano naglasio struk. Posebno je važno naglasiti da ni u kom slučaju kod uređivanja mekodlakog pšeničnog terijera ne treba koristiti mašinicu za šišanje.

Havanski bišon

 Prvoklasni štenci, najbolja ponuda! Vakcinisani, revakcinisani, očišćeni od parazita! Dostava svuda! Štenci su starosti od 1 do 3-4 meseca. K

VIŠE
Vrste agresivnosti

Vrste agresivnosti

SUŽIVOT Ijudi i pasa vekovima je obeležen nerazumevanjem i problemima - prvi i osnovni predstavljaju žalbe na agresivne napade pasa na Ijude ili na druge pse.Napade na...

VIŠE
Međusobna netrepeljivost

Međusobna netrepeljivost

Da li treba rizikovati i dozvoliti da se psi približe jedan drugom pri slučajnom susretu? Kao kad majka suviše pazi svoje dete i time mu oduzima deo samostalnosti i s...

VIŠE
Psi za početnike

Psi za početnike

Ako volite pse, zasigurno ste dosli na pravo mesto na Internetu! Bez obzira da li se spremate za kupovinu novog psa ili prosto zelite da bolje upoznate svog sadasnjeg cet...

VIŠE