Oni deluju na psa jače od nadražaja koje koristi dreser. Da se pas ne bi oslobodio uticaja dresera, nužno je kod njega izgraditi bezlično ponašanje na ometajuće nadražaje. Da bi se to postiglo, potrebno je danadražaji koje primenjuje dreser budu jači od onih koji ometaju, pošto jači nadražaji blokiraju dejstvo slabih. U vreme dresure treba psa smestiti u takve uslove u kojima je uticaj dresera neograničen. To se postiže na sledeći način: u prvim danima obuke pas se izoluje i trenira se sam, dok ne stekne osnovne navike i dok se ne uspostavi čvrsta veza između njega i dresera. Zatim se dresiranje nastavlja u sredini koja se približava stvarnoj sredini — onoj gde postoje faktori ometanja (kretanje ljudi i kola, itd.).
Što je uticaj dresera veći to se na psa deluje sa sve složenijim faktorima ometanja. Zatim se od psa zahteva izvršenje zadataka u uslovima velikog broja ometajućih faktora, i tek posle toga se može preći na dresiranje u uslovima takozvanih, fizičkih smetnji (gladovanja, hladnoće, vrućine itd.).
Naravno, za vreme obuke treba stalno voditi računa o tipu nervne aktivnosti psa. Izvesnu zainteresovanost pasa za druge stvari moguće je pripisati jače razvijenom refleksu za orijentaciju i slabom dejstvu nadražaja koji se u tom trenutku primenjuje.
U takvim slučajevima dreser je dužan da psa opominje komandom, izgovorenom pretećim glasom.
Ako se pas boji faktora smetnji, treba ga umiriti milovanjem i pokušati da ga odstranimo.
Normalno je da jači faktori ometanja slabe uticaj dresera i pas ih se ponekad može potpuno osloboditi.
Dreser mora da izgradi i razvije kod psa besprekorno izvršenje njegovih zapovesti, bez obzira na jačinu ometajućih nadražaja