Vestfalski brak jazavičar je kratkonoga pasmina srednje veličine njemačkog porijekla. Pasmina je nastala u njemačkoj pokrajini Vestfaliji i zapravo predstavlja umanjenu verziju njemačkog goniča. Smatra se da je njemački gonič ukršten s jazavičarem i tako je nastala ova pasmina. Pasmina je zadržala većinu fizičkih obilježja njemačkog goniča, no preuzela je kompaktnu i snažnu građu jazavičara. Uši, crvena, crna i bijela boja kratke dlake kao i tjelesna građa jako nalikuju biglu. Ova je pasmina značajno sudjelovala u razvoju švedskog goniča pomoću njuha, drevera (ili švedskog niskonogog goniča). Njihova je povezanost očita, zapravo, nepoznavatelj se može zabuniti i smatrati da pripadaju istoj pasmini.

Vestfalski brak jazavičar je prvobitno uzgojen kako bi odgovorio na zahtjev za kratkonogom lovačkom pasminom. Njegove kratke noge omogućuju mu prodor u brloge, jazbine i špilje. To je tvrdoglav i uporan lovac, koji neće dozvoliti plijenu da umakne, čak i ako to znači slijediti zeca, kunića ili lisicu satima. S obzirom na svoju veličinu, pas je cijenjen kao izvrstan lovac na veprove. Budući da posjeduje izvrstan njuh, pasmina je naviknuta slijediti trag krvi. Njemački lovci ga jako cijene zbog njegove stručnosti u kružnom lovu. Pas cijelo vrijeme laje dok goni plijen u krugovima i navodi ga pred pušku lovca. Vestfalski se brak jazavičar ne boji plijena puno većeg od sebe, no s obzirom na kratke noge, njegova se stručnost ne može potpuno iskazati u dubokom snijegu.