Na ta pitanja' pokušali su odgovoriti u kinološkom klubu grada New Yorka. Proučavali su koliko pas utječe na uspješnost u poslu. Utvrdili su slijedeće: radne sposobnosti čovjeka zavise od stalnog dobrog raspoloženja, na koje psi prilično utječu. Odredili su također koja je starost ljudi najprimjerenija pri različitim zanimanjima - za fizičke radnike između 18 i 35 g., za kvalificirane i visoko - kvalificirane radnike i za zaposlene žene od 20 do 45 g., za urednike i tajnice između 20 i 50 g., za voditelje, obrtnike i umjetnike između 25 i 65 g. Do sličnih rezultata došlo se u Francuskoj i u Velikoj Britaniji. Oduševljenje vlastitim zanimanjem i uspješnost na poslu povoljno utječu na suživot čovjeka i psa. Njemački prof. Wilhelm Wegner dobio je prilikom sličnog istraživanja drugačije rezultate. Utvrdio je da nezaposlenost u velikim gradovima pozitivno utječe na odnos čovjeka i psa. Pas povoljno djeluje na stresove koje doživljavaju nezaposleni.
Isto tako, loše se piše psima koji svojim gospodarima predstavljaju samo statusni simbol ili žive igračke. Takvi ljudi vole se pokazivati sa psom, a nisu spremni ozbiljno se njime baviti.
